Čovjeku izmiče iz ruku ono zašto radi, e… to nije priča za miran san (25.tj.čet.)

******

Hag 1, 1-8: Hagaj je jedan od dvanaestorice malih proroka i djeluje u povratničkoj židovskoj zajednici oko 520 godine prije Krista. Njegova mala knjiga, jedan je od bisera Staroga zavjeta, jer joj temeljna briga nije samo podizanje Hrama, već isticanje pravih vrednota. Hagaj dolazi četiri puta narodu s Božjom porukom: život je težak, cijene rastu, a hrane i odjeće nema. Zašto? Jer ljudi izvrću ljestvicu vrednota. Svatko je zaokupljen svojim sebičnim brigama. Boga se i ne spominje. Čovjeku izmiče iz ruku ono zašto radi. Jer sve dobro dolazi od Boga, on daje i uskraćuje. Hagajeve riječi potresaju savjest naroda. Za tri tjedna ponovo je nastavljena, ranije obustavljena gradnja Hrama, jer novi Hram izgleda skromno u usporedbi sa starim. Ali neka se graditelji ne obeshrabre. Sadašnja građevina tek je predokus veličanstvene slave na svršetku vremena, u dobi mira i blagostanja, koje su svi proroci iščekivali. Njegove kratke poruke iz sigurno mnogo šireg govora koji nije zapisan, govore: „Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit se ne možete; odijevate se a nije vam toplo. Radnik zarađuje plaću, a stavlja je u prodrt tobolac…. Nadaste se obilju, a gle!“

*********

Lk 9,7-9: Evanđelje donosi zabrinutost zemaljskog vladara Heroda Antipe zbog glasina koje čuje o Isusu i njegovim učenicima. Sam se pita: Nije valjda uskrsnuo onaj, kojem sam dao odrubiti glavu, ili možda Ilija. Kako je u narodu sud o Isusu podijeljen, Herod se našao u bezizlaznoj situaciji. O Isusu čuje, da se u njemu pojavio Božji prorok konačnih vremena, a to nije priča za miran san. Herod želi osobno što prije susresti i čuti Isusa. Nije jednostavno podnijeti progon savjeti, jer sam je dao ubiti Ivana Krstitelja, a prema rimskom povjesničaru Josipu Flaviju to se dogodilo u utvrdi „Maheront“. Želja za susretom s Isusom, vodi na trag da i njega želi smaknuti.