Čovjek je u naravi religiozno biće, stoga mora paziti kome se klanja: Stvoritelju ili stvorenju (32.tj.pet.)

********

Mudr 13, 1-9: Izraelac zna da je Bog stvoritelj svijeta i da on, kao Božje djelo, objavljuje Božju veličinu, snagu i mudrost. Pisac Knjige Mudrosti čvrsto je uvjeren da bi poganin tj. Nežidov već iz samoga promatranja svijeta, iz veličanstvenosti, ljepote i snage stvorenja morao doći do zaključka o stvoritelju, makar nikad ništa i ne čuo o izraelskoj vjerničkoj predaji. Kad pogani unatoč toga, umjesto stvoritelja štuju njegova djela, pokazuju da su glupi. Izraelcu je vrijedna svaka kritika idolopoklonstva koja je manifestirana u pobožanstvenjenju prirodnih sila i zvijezda, kultu pravljenih likova koje je napravio čovjek, ili kultu životinja. Pravi Izraelac, uz objavu, promatra i proučava prirodu, a ona mu uzdiže duh do nadnaravnog Boga i tvorca svega. Zato je za Izraelca, koji živi u dijaspori među poganima, idolatrijski kult ludost. Umjesto da se klanjaju Stvoritelju, oni se klanjaju stvorenjima. Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu tvorcu. Tako u ovoj nebeskoj i božanskoj kući mora postojati i graditelj tako golemog djela i pothvata. Prema tome: „…ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga“.

************

Lk 17, 26-37: U Božjem kraljevstvu vlada i sudi Bog. U prispodobama koje Isus izriče u današnjem evanđelju: o Noi i potopu, te o Lotu i gradu Sodomi, zorno želi prikazati iznenadni nastup Božjeg suda na dan ponovnog dolaska Sina čovječjega. Oni koji tako žive, žive u zabludi, jer misle dok obavljaju svoje svjetovne poslove, da kraj neće nikada doći. To je iluzija, kao što iluzija i kod onih koji govore da će Isus sutra doći, te s nogom preko noge, troše uzalud svoje vrijeme. Jedno je jasno, sadašnjost je vrlo važna i svaki pogled unazad kojim bi se željeli zakititi, poguban je. Pravi je život onaj, koji je ispunjen žarom prave ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Poruka je završena stalnim viđenim primjerom iz prirode. Naime, tamo gdje ima leševa ima i strvinara, a mi odmah znamo, tu se dogodilo neko zlo, stoga, Božji sud stiže posvuda gdje je zlo, i svugdje vlada Božji sud, nema izuzeća.