Budućnost čovječanstva ovisi o obitelji!

Treća nedjelja došašća: Dan Caritasa, 11. prosinca 2016.

Dragi prijatelji i dobročinitelja Caritasa!

Tijekom Godine Božjeg milosrđa razmišljali smo o tjelesnim djelima milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesnika pohoditi, utamničenika osloboditi i umrloga pokopati. U središtu su bila i duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika ukoriti, žalosna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu podnositi, za žive i mrtve Boga moliti. Na sve to Isus nas posebno upućuje kada govori o Posljednjem sudu, a što nam zapisa sv. Matej (usp. Mt 25,31-46). Prije nego zakoračimo u vječnost valja nam na ta pitanja i odgovoriti.

Ovom porukom za ovogodišnji Dan Caritasa u Bosni i Hercegovini želimo i dalje ostvarivati ono što smo razmišljali u Godini Božjeg milosrđa. Na poseban način prihvaćamo Isusovu pouku upućenu učenicima kada govori o Kraljevstvu Božjem: „I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima“ (Mt 18,5).

U želji da Caritas u našoj Crkvi izvrši svoje poslanje u svagdanjem životu kroz proživljenu kršćansku ljubav, usvajajući duh Evanđelja i stavove Isusa Krista, želimo se oduprijeti duhu koji se svakodnevno nameće i obezvrjeđuje Isusove stavove života ljubavi prema Bogu i bližnjemu kao i samom sebi.

To se obezvrjeđivanje očituje stvaranjem mentaliteta straha od života i ozakonjenje ubijanja nerođene djece. Propagira se vakcina koja sterilizira i žene i muškarce, a sve pod parolom brige za zdravlje.

Zato Caritas želi stvarati ozračje u kojem će se dati prioritet u kojem se čovjek odgaja u ljubavi i za ljubav preko obitelj. Bez zdrave obitelji nema zdravog društva. Zato papa Franjo u pobudnici Radost ljubavi poručuje: “Ljubav uvijek daje život“ (br.165). Te nastavlja: „Obitelj je mjesto u kojem se novi život ne samo rađa, nego i prihvaća kao Božji dar“ (br. 166). Prihvatiti dijete u obitelji, u konkretnoj sredini, znači prihvatiti samog Isusa.

Ako želimo svjedočiti naše opredjeljenje za Isusa, trebamo stvarati ozračje vrednovanja života, prihvaćanja života kao Božjeg dara. Time želimo razbiti negativan stav u javnosti i unijeti evanđeoski duh koji ozdravlja ovo društvo, ali i ulijeva nadu u budućnost.

Papa u istoj pobudnici ističe kako „svako dijete ima svoje mjesto u Božjem srcu od vječnosti, i u trenutku u kojem je začeto obistinjuje se Stvoriteljev vječni plan“ (br. 168).

Kao Božji suradnici u prvom redu je bračna zajednica koja je otvorena životu, te tako posreduje ostvarenju Božjeg plana s nama ljudima i u ovim teškim vremenima. Papa dalje nastavlja (br. 170) kako je važno „… da dijete osjeti da je željeno… Svako dijete je jedinstveno i neponovljivo… Dijete se voli jer je dijete…“. Svaki bračni par i obiteljska zajednica dio su društva. Zato je društvo odgovorno kako se postavlja pred tim gnijezdom života, pred prvom školom ljubavi, kao i pred prvom školom vjere i pred duhovnim zvanjima. Tako i Crkva mora pristupiti kroz karitativnu djelatnost da to gnijezdo života bude zaštićeno, vrednovano i da ima punu potporu društva i cijele crkvene zajednice.

Uz ovogodišnju Nedjelju Caritasa u BiH želimo podići svoj glas u obranu života, zaštitu obitelji i pozvati sve strukture odgovorne kako ne bismo zapustili pitanje stava o obitelji i za obitelj, u obranu života i zaštitu odgoja na koje u prvom redu ima obitelj, a onda društvo koje je dužno pomoći obitelji u tom programu izobrazbe i odgoja. Na tom putu stvaranja pozitivne klime, u prvom redu trebaju se zauzeti župske zajednice kroz vlastiti župski Caritas, a koju će ostvarivati kroz župska pastoralna vijeća.

Uz navjestiteljski zadatak kao i posvetiteljski u jednoj župskoj zajednici karitativni rad je ravnopravan dio pastorala. Uz ovogodišnju Nedjelju Caritasa u BiH, želimo hrabro probuditi zauzetost pa i malih koraka, ali stvarnih koraka, koji pokreću život zajednice na terenu i ostvaruju karitativno poslanje i na taj način sudjeluju u stvaranju budućnosti.

Ne smijemo se zatrovati negativnim ozračjem, nego trebamo svaki dana unositi svjetlo i snagu Evanđelja u naše poslanje i u naš zauzeti pastoralni rad. Papa nam u istoj pobudnici poručuje kako se „… ne smijemo zaustavljati na čisto teorijskom navještaju, odvojenom od stvarnih problema osoba … predočavati pravila, ali predlagati i vrednote…“ (br. 201).

Od ovog poslanja nije izuzeta nijedna osoba u Crkvi, bez obzira na zvanje i poslanje, zatim nijedna struktura u poslanju. Svi smo pozvani ostvarivati temeljnu zapovijed ljubavi prema Bogu i čovjeku, ali i prema samom sebi. A ljubavi nema bez spremnosti na žrtvu koja je istinski pokazatelj ljubavi.

Ovogodišnja Nedjelja Caritasa u BiH samo je mali izazov i poziv svakome na razmišljanje i premišljanje, ali i izgrađivanje naše odgovornost kako bi se što bolje spremili i kako bismo mogli što bolje odgovoriti u trenutku našeg prelaska u vječnost s jasnim pitanjem: „A jesmo li ga prepoznali u onomu koji nas treba i koga je Bog poslao u naš život?“

Neka nas u ovogodišnjem vremenu Došašća pouči lik Blažene Djevice Marije kako bismo istinski bili otvoreni Duhu Svetom, te kako treba surađivati s Bogom i kako bismo se što bolje ostvarili kao ljudi i kao vjernici u Božjem planu spasenja.