Božji ljudi, uvijek su u zajednici njezina posebnost (sub.1.tj.k.g.II.)

***********

1 Sam 9, 1-4.17-19: Narodne starješine dođoše Samuelu i zamoliše ga da im izabere kralja. Nakon kratkog kolebanja, stari „sudac“ pristade, mada je već naslućivao opasnosti koje proistječu iz monarhističkog uređenja. Poznavao je neku obitelj iz Gibee, koja je pripadala Benjaminovu plemenu. Jednog dana Šaul se nađe u okolici Rame – grada u kojem je živio Samuel – kamo ga je poslao otac da potraži izgubljene magarice. Šaul sav bijaše zaokupljen svojim poslom. Na uzvisini koja je vodila u grad, susreo je djevojke kako zahvaćaju vodu iz bunara. Upita ih da li je vidjelac Samuel u gradu. Htio je iskoristiti priliku da mu kaže mjesto gdje bi mogao naći svoje magarice. No, Samuel ga pozove na stranu i izvrši tajno nad njim obred kojim su se postavljali kraljevi na Istoku. Izli blagoslovljeno ulje na njegovu glavu. Gospodin, pak, sa svoje strane potvrdi izbor, jer je duh Božji sišao na Šaula. Počeo je prorokovati, tj. osjećati da ga Bog vodi i diskretno poučava. Ali za prvo vrijeme, Šaulov izbor bijaše tajna. No, njegova posebnost neće dugo ostati tajna.

***********

Mk 2, 13-17: Isus je i dalje na obali Galilejskog mora u omiljenom gradu Kafarnaumu. Evanđelist Marko donosi pet incidentni događaja u kojima Isus ističe svoju božansku posebnost, a osobito moć opraštanja grijeha. Za pismoznance je sporno i samo druženje s grešnicima poput današnjeg ulaska u kuću i druženje s grešnicima kod carinika Livija. Carinici su zbog svoga posla, za pismoznance i veliki dio naroda, bili izrazito omraženi. Nadalje, bio je problem i način kako Isusovi učenici shvaćaju post. Farizeji i pismoznanci spočitavaju činjenje i neki radnji subotom, što je direktno kršenje Mojsijeva zakona. Na što je uslijedio Isusov odgovor: „Sin Čovječji gospodar je subote“. Ove riječi pretpostavljaju, što god Isus čini posebnoga, čini višim autoritetom. Ovakvo Isusovo djelovanje utječe na zaključak, kod jednog dijela herodovaca i farizeja, Isusa treba ubiti. Iz ovoga se vidi da se naviještanju Kraljevstva Božjeg ne odupiru samo zlodusi, nego i ljudi, i to odupiranje će se okomiti na Isusa kao navjestitelja.