Sir 17,1-15: Sirah baš kao i Isus u svoje vrijeme čovjeka i njegov temelj življenja stavlja odmah od početka. Time dostojanstvo ljudske osobe i njegove obiteljske zajednice dobiva dostojanstvo naravi. Evo tog temelja: „Gospod stvori čovjeka od zemlje…. I stvori ih na sliku svoju”. Iako je ljudski lik počeo s materijalnim on je svoj način djelovanja i mišljenja slika božanskog. Čovjek je obdaren mnogim moćima koje su tjelesne: jezik, oči, uši, srce i snažno pomažu spoznaji svijeta oko sebe, ali u čovjeka je ulio moć uma i razuma koji su tumači svih njegovih moći. Naprosto to su Božje oči stavljene u naše tijelo. Čovjek je stoga biće povezanosti odnosima zahvalnosti, ljubavi, vjernosti, do mnoštva divnih otajstava koja se rađaju i time pokazuje veličanstvo svojih djela. Sirah iz takvog bogatog i obdarenog bića vidi potrebu dosljednosti u poštenju bez licemjerja. Čovjekovi putovi su putevi spoznaje dobra jer je Bog izabrao njega, a on odabrao njegov put.

Mk 10,13-16: Danas čitamo kako Isus blagoslivlja djecu, s njima se pozdravlja i grli, te polaže ruke na njih. Razlog takvog Isusovog pristupa djeci je njegova otvorenost prema Kraljevstvu Božjem u kojem su svi djeca Božja. Isus ima potrebu to istaknuti jer je takav Židovski pristup djeci, da su oni samo nada budućnosti. U sadašnjosti oni nemaju nikakva značenja, jer ne mogu vršiti Zakona. Tu je razlika u pristupu djeci, te potvrđuje: „takvih je kraljevstvo Božje.“ Ovdje se provlači još jedna snažna poruka u kojoj djeca nisu samo učenici roditelja, nego roditelji često uče od djece. Taj međusobni odgoj za Isusa je važan. Taj ljudski fizički kontakt je osebujan jer i tijelo ima svoj govor, ne samo duh.