mudrost života – otvori me

Izr 30, 5-9: Ranije smo istaknuli da je mudrost kralja Salomona bila veća od mudrosti svih sinova Istoka, i od sve mudrosti egipatske, te da su ljudi dolazili iz svih zemalja da čuju Salomona, jer je bio mudriji od svih ljudi. Njegovih je oko tri tisuće Mudrih izreka kojima je odigrao važnu ulogu u razvoju mudrosne književnosti u Izraelu. On je taj koji je stvorio ozračje u kojem je mudrost mogla cvjetati. Bio je otvoren prema ostalim narodima i prihvaćao je misli koje su dolazile i sa strane. Tako, jutros čitamo Mudre izreke od Agura, sina Jakovljeva iz Mase, koji nije bio Izraelac. Masa je bilo arapsko pleme koje je vuklo korijen od Abrahamovog sina Jišmaela. Agur je čovjek koji se promatranjem života i prirode naučio poniznosti. Njegovih četrnaest Izreka sadržane su u tridesetom poglavlju. Cilj ovih i drugih Izreka bio je formiranje upućenih i obrazovanih činovnika na samom kraljevom dvoru. Mudre izreke često istražuju dubinu ljudskog srca i otkrivaju ono što čovjek priželjkuje, a što je ono od čega strahuje. Sve Izreke koje su uzete i iz drugih naroda prepravljane su i usklađene s Božjim zakonom, jer su izraelski mudraci bili svjesni da svaka prava mudrost dolazi od Jahve jedinoga. Tako za Salomonove izreke govore da su bila pravi Božji dar kojeg Bog daje kao odgovor na kraljevu molitvu. Jedino Bog daje da čovjek može razlikovati između dobra i zla. Znali su veoma dobro, što znači pobuna protiv istine koju je nametnula „lukava zmija“ nudeći lažnu mudrost. Stoga je pravoj ljudskoj mudrosti uvijek izvor u Bogu i on je daje onome kome hoće. U današnjim izrekama čujemo kako se Božjoj Riječi nema što dodati, jer ona je uvijek štit od lažne mudrosti. Dvije su stvari za život bitne: uvijek moliti da Bog udalji od čovjeka lažne riječi i da nikada ne dopusti siromaštvo niti bogatstvo. Nego, nahrani me samo kruhom dostatnim. 

Lk 9, 1-6: Upravo nam o tome i govori današnje Evanđelje. Dok Isus predaje učenicima prvu samostalnu „misiju-poslanje“ da krenu u svijet i počnu sami propovijedati Riječ Božju o uspostavi kraljevstva Božjega, Isus, ne samo da im daje vlast i moć, nego i stroga mudra upustva.  Pa kaže: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine…!“ On svoje propovjednike, upravo ovim mudrim uputama, čini drugačijima od ostalih putujući propovjednika. To ne znači da oni nisu imali rezervnu odjeću. Ne, nego kad dođu u jednu kuću i budu primljeni, tu trebaju ostati i odatle dalje po selu i gradu naviještati. Ali, kad misionar odlazi iz te kuće i navečer se ponovo u nju vraća, on sa sobom ne nosi ništa. Isus time zorno predočuje misionarevu ne navezanost na materijalne stvari i dostatnost kruha kojeg će od dobrih ljudi dobiti, jer ga je zaslužio. Ali, to će procijeniti narod kojemu Misionar propovijeda. Dakle, mudro načelo glasi: Nahrani me Gospodine samo kruhom dostatnim.