Bože moj, vidna je ‘moć’ svijeta za nemir, ali i nemoć za mir (3.vaz.pon.)
****************

Dj 6, 8-15: Luka u Djelima apostolskim veoma pomno izvještava o đakonu Stjepanu, koji je bio vrlo vješt govornik i čovjek pun vjere i Duha Svetoga. Stjepan je Riječ stavio u službu kršćanske istine. Uživao je velik ugled u narodu i bio je čovjek zdravog nauka. Njegov nauk pratila su znamenja i čudesa. Naviještanjem Riječi pridobio je mnoštvo naroda. To je kod njegovih neprijatelja rodilo veliku zavist. Nisu mogli odoljeti njegovoj mudrosti, stoga nađoše nekoliko lažnih svjedoka da ga optuže. Ponavlja se isti scenarij kao i kod Isusova preslušavanja. Optužbe su previše kao i kod Isusa uopćene, pravoga dokaza nema. Stjepan je u svom govoru iznio kako su Mojsije i Zakon tek priprava za ono spasenje koje je donio Krist. Hram nije jamac spasenja. Židovi, odani predaji i postojećim vjerskim obredima, zbog takve Stjepanove tvrdnje, odvode Stjepana pred Veliko vijeće. Stjepan je na sudu hrabro iznio kako kršćani tumače Stari zavjet. Ono što je najviše izazvalo pomutnju je Stjepanov osvrt, kako su upravo Židovi pravi protivnici Zakona i štovanje pravoga Boga postojalo je samo u vrijeme patrijarha. Mojsije je morao gušiti otpor kod naroda, a kralj Salomon, koji podiže Hram, izričito upozoren da i takva veličanstvena građevina ne može obuhvatiti veličanstvo Gospodara svijeta. U svojoj privrženosti Hramu Židovi su postali tvrdoglavi, i time su postali izdajice i ubojice razapevši Mesiju, kojega su proroci navijestili. Slava uskrsloga Krista bila je kap više za smrtnu osudu.
Stjepan je ubijen i postaje prvomučenik kršćanske zajednice. Bio je to Čovjek koji vjeru u uskrsloga svjedoči krvlju.
************
Iv 6, 22-29:  Šesto poglavlje Ivanova Evanđelja započinje Isusovim čudom ‘umnažanje kruha za mnoštvo svijeta’. U nastavku poglavlja, Isus se prebacuje na drugu stranu Tiberijadskog mora, Kafarnaum. Tu drži svoju ‘euharistijsku besjedu o Kruhu života’. Narod ga je tražio s čuđenjem, kada je i kako ovamo došao? Isus im progovara: „Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega Otac –Bog-opečati.“ Prisutni ga dalje pitaju: „Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?“ Odgovori im Isus: „Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao“.