Bog ne želi slijepu vjeru /č. XVI.tj.k.g./
*********

Izl 19, 1-2. 9-11.16-20:Izraelski narod stižeu podnožje brda Sinaja. Samo brdo nije na trasi puta kojim putuju, stoga nisu znali čemu se imaju nadati kamo ih Mojsije vodi. Inače i hebrejska i kršćanska predaja drži ovo brdo svetim. Postoji mogućnost da je to brdo bilo i ranije po nečemu za Izraelski narod sveto. U podnožju brda podigli su svoje šatore. Evo, kratkog izvještaja:
„U određenom trenutku prolama se grmljavina i munje zasijevaše, a gust oblak nadvi se nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Gospodin u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao je sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Gospod siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac i pozva Gospodin Mojsija na vrhunac brda.
Mojsije se uspe“.
Treba istaknuti, da smo suočeni s jednim od najsvečanijih trenutaka izraelske povijesti. Bog se objavljuje svemu narodu. I ovoga puta izabire velike prirodne pojave da pokaže svoju moć. Narod je ostao zapanjen tim očitovanjem i iz pokoljenja u pokoljenje Izraelci su prepričavali taj izuzetan događaj, o očitovanju Božje moći i slave. Razumjeli su to kao Božju zaštitu, a narod mora poštivati i klanjati se jedinom i pravom Bogu. To je smisao saveza sklopljena između Boga i naroda odmah nakon njegova moćna očitovanja. On se ponajprije izražavao u Deset zapovijedi – temeljnom Zakonu što ga Bog daje svome narodu. Narod vidi, ali još mnoge stvari ne razumije.

**********

Mt 13, 10-17: Kako je Mateju vrlo važno da svaki pojedini čovjek prepoznaje i razumije riječ o „Kraljevstvu Božjem“ , on ne ispušta iz vida i vjeru u Evanđelje, koja je prije svega dar, jer nije dakle do onoga koji sije Riječ, nego i do onoga koji sluša Riječ, ali i Boga koji daje milost ustrajnosti i razumijevanja. Može li čovjek samo vjerovati ili ne „Riječi o Kraljevstvu“, to nije samo milost: To ovisi i o tome da li pojedinac već prije vidi i čuje i razumije. „U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju“. I obrnuto: učenicima je dano prepoznavati otajstva Kraljevstva nebeskoga „ jer, tko ima dat će se i obilovat će“. Takvi imaju pravi uvid i pravo razumijevanje jer vide i jer čuju. Dakle, nije svejedno idemo li kroz život slijepi i zatvoreni za primanje ili pokušavamo otvorenih očiju i ušiju shvatiti život, našu vjeru, što više samoga Boga. Tko je zadovoljan time što je razumio, izložen je opasnosti da mu bude uzeto što posjeduje. Mome nije stalo do toga da to uvidi i razumije, ne može računati s time da će mu biti dano prepoznati otajstva kraljevstva nebeskog.

Bog ne želi slijepu vjeru. On želi da ga shvatimo jer samo u životu takva razumna čovjeka, njegova „Riječ o Kraljevstvu“ može donijeti p