Suci 13, 2-4.24-25: Kako je obitelj Božja ustanova, stoga, što smo bliže Božiću, obiteljskom blagdanu, liturgijska čitanja predstavljaju neke važnije intervencije u povijesti spasenja ljudskog roda. Tako Knjiga o sucima u svom 13 poglavlju govori o jednom mjesnom junaku koji se zove Samson. Možda se sjetite filma „Samson i Dalila“. Pripovijest obuhvaća njegov život od rođenja do smrti. Jak je kao gorostas, a u isto vrijeme slab kao dijete. Zadaje mnogo muke Filistejcima koje su Izraelci zatekli po povratku iz Egipta u obećanoj zemlji. Ipak neće mu biti dano da objedini sva plemena Izraelova niti da oslobodi zemlju od neprijatelja koji njih tlači. To će uskoro učiniti kralj David. Ono što je važno za život Samsona i povijest Božjeg naroda je: da će on biti od majčina krila posvećen Bogu, i „nazirejstvo“ mu je izvor snage. Taj karizmatski vid zavrijedio mu je mjesto među sucima. Čudesno je rođen, jer Anđeo Jahvin uprisutnjuje Božji intervent s pozivom da zada udarac Filistejcima, neprijatelju koji tlači Božji narod. Nije do kraja, kao i njegov narod, ostao vjeran svome „nazirejstvu“ (zavjet vjernosti) po kojem je bio zavjetovan, pa stoga i neće odigrati ulogu osloboditelja.

Luk 1, 5-25: Dok Matej svoje Evanđelje počinje s rodoslovljem i rođenjem Isusa, Luka počinje s navještenjem i rođenjem Ivana Krstitelja, pa tako povijesni slijed dobiva svoju puninu. Luka uvrštava rođenje velikog proroka Ivana demonstrativnim vremenskim podacima u kontekst svjetske povijesti i u sveopću povijest naroda. Ovi čudesni događaji zbili su se za vladanja Heroda Velikog, „kralja judejskoga“ koji je bio Idumejac i vladao je od 37. g.pr.Kr do 4. god. po Kr. , a Luka, kako bi protumačio nežidovima i strancima značenje događaja opisuje svaki detalj. Naime, židovski svećenik Zaharija, čija žena Elizabeta potječe iz roda Aronova, pogođen je nesrećom i poniženjem, bio je bez djece, a obadvoje su već vrlo stari. Treba napomenuti da su prema 1 Knjizi Ljetopisa (24,10) postojala 24 svećenička razreda, koji su dva ili tri puta godišnje imali službu u Hramu po tjedan dana. Bacanjem kocke zapala je Zahariju časna zadaća, prinijeti prinosnu žrtvu ‘ka¨da’ u svanuće i popodne u tri sata. Mnoštvo naroda guralo se u hramskom dvorištu i čekalo na završni svećenikov blagoslov. Ovaj put, Zaharija ima susret s Božjim izaslanikom, anđelom Gabrijelom, koji govori prestrašenom svećeniku Zahariji: „Ne boj se!“ Tada anđeo naviješta radosnu vijest, da će Bog konačno pokloniti mu dugo iščekivanog potomka. Elizabeta će začeti sina na naravan ali usprkos tome na čudesan, Božjim zahvatom obilježeni način i nazvat će ga Ivan, što znati „Jahve je milosrdan“. Kod rođenja i poziva, u kojima je prisutan poseban Božanski zahvat, Bog sam već unaprijed određuje ime. Mnogi će se radovati ovome rođenju, budući da u njemu Božja svemoć i milost svijetli na poseban način. Bit će velik pred Bogom, a to će se očitovati trostruko: Ovaj prorok neće okusiti vina (Suci-Samson) nego će biti pun Duha Svetoga već u majčinoj utrobi, obratit će mnoge Izraelce Bogu, djelovat će proročki Ilijinim duhom i snagom, i narod pripremiti za Gospodina.