Ali, u svemu ostaje vjerska pouka (pet.6.tj.k.g.)
**********

Post 11, 1-9:U početku jedanaestog poglavlja, pisac Jahvist donosi izvještaj o gradnji jednog osobitog tornja u Babilonu. Svrha gradnje bila je okupljanje mnoštva ljudi oko grada. Plan se nije svidio Bogu, pa je graditeljima pomiješao jezike i tako ih rasuo po svoj zemlji. To su u biti Noini potomci nastanjeni u dolini Sineara u južnoj Mezopotamiji, a zemlja je pripadala Sumeranima. Sama činjenica gradnje, podudara se s arheološkim otkrićima. U njihovoj izjavi otkrivamo i namjeru: „Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime da se ne raspršimo po svoj zemlji“. No, svrha gradnje, nije bilo nebo, nego zemlja. Visok toranj, vidljiv odasvud, neprestance upozorava na grad oko kojeg su ljudi okupljeni i ujedinjeni. Drugim riječima, bio je to plan o jednom velikom carstvu, koji nije bio u skladu s Božjim naumom.
Bog je omeo ostvarenje toga plana o jedinstvu tako što se poslužio različitošću jezika. Ovo sigurno nije trajalo kratko, ali Biblija se služi u prvom redu brzim i dramatičnim stilom.
Mi možemo zaključiti, da su graditelji i narod postali svjesni da im različiti jezici onemogućavaju jedinstvo. Stoga su se ljudi razdijelili i rasuli, svaka skupina na svoju stranu. Grad Babilon ostao je nedovršen. Tako se nije ostvarila politička nakana o velikom carstvu, jer narodi su uglavnom nomadi i žele potpunu slobodu kretanja.
Ali, u svemu ostaje vjerska pouka, kako su svi ljudski pokušaji o jedinstvu i sveopćem kraljevstvu osuđeni na propast ako ne vode računa o Bogu kao duši toga jedinstva. Njegova je milost jedina kadra postići jedinstvo među ljudima.
Babilonskoj se zamisli suprotstavio Abraham, nomad slobodan od svakog podložništva, kojemu Bog obećava: „Velikim ću učiniti ime tvoje. U tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.“
********

Mk 8,34-91:U prethodnom odlomku Markovog evanđelja, vidjeli smo kako Isus izmamljuje od Apostola vjeru u svoje mesijansko božanstvo kako bi ih pripremio da lakše podnesu njegovo poniženje u muci i smrti.
U odlomku kojega danas čitamo, napisana je jedna od temeljnih postavki. Tko gubi „život“, dobiva život. Ako se vremeniti život gubi poradi Isusa i Radosne vijesti, dobiva se vječni život. Moramo napomenuti da su ista stvar: Isus i Radosna vijest. Tako Radosna vijest čini Isusa nazočnim, i zato je ona prije događaj i osoba, nego nauk. Naglasimo, apostoli moraju razumjeti kad dođe vrijeme, da Isus, koji je potomak praoca Abrahama, ima biti ne samo ubijen nego će on i uskrsnuti, i jedini je koji će uspostavljati jedinstvo među narodima u Božjem kraljevstvu.