Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8.II. 2022. – Adoracija

Za normalan rad Duha i duše potrebno je postići i fizičku opuštenost tijela.
Još su stari Grci rekli: „Zdrav duh u zdravu tijelu“.
Da bi čovjek postigao opuštenost tijela on mora učiniti nekoliko dobri radnji:
pokrenuti misaoni i voljni svijet kako bi ostvario ono što želi, u ovom slučaju smirenost.

Sljedeći korak je smireno duboko udisanje i izdisanje zraka, radi opuštanja bilo kakvog grča-spazma u grudima ili u krajnjim dijelovima tijela – prstima nogu i ruku.

Nakon što smo postali svjesni tjelesne opuštenosti mi moramo postati potpuno svjesni sebe, biti zaista kod kuće sa sobom.
Tek tada slijedi faza dubljeg promišljanja u kojoj se susrećemo sa samim sobom.
Polako naći prostor gdje u nama stanuje bol.

Taj glas se lagano budi.
U tom svijetu Duha u prvi plan treba doći sve ono što nam se ne sviđa, što nam nije ugodno.

Može to biti tvoj ili moj izgled, naši roditelji, djeca, naša nesposobnost, nespretnost, naše lice, noge, govor, naša djela, grijesi, neka mržnja ili teži moralni pad.

Mogu biti naša okolina, naši bližnji susjedi koji nas vrijeđaju, ili mi njih.

Čovjek se boji sebe.
Ne želi sebe takvog vidjeti. Bježi od sebe. Vozi se na dva kolosijeka i tako je podijeljen u sebi.

 

Može čovjeka mučiti i neka mana, tjelesna ili duševna.
Može primjećivati neke tjeskobe, strahove i nezadovoljstvo.
On može trčati do sreće i radosti u osobi nekog drugog, a istina je samo jedna:
On je sebi jedina šansa.

Ovo je pravi trenutak da sebe prihvatimo, i prvo učinimo pomirbu sa sobom.
Danas si sebe donio onome tko također stanuje u nama: Bogu.
S njime moraš shvatiti da si kao takav jedinstven i s Bogom moraš biti ponosan na sebe.

Bog je Ljubav i ti si biće ljubavi, stoga moraš zavoliti sebe.
Biće koje ne zna voliti pravilno sebe, ne može voljeti druge.
Ali i obrnuto.
Bog ti pomaže da postaneš jedno sa samim sobom. Ma kakvo mišljenje bilo o sebi, uvijek si Bogu dragocjen i jedinstven.
Nitko nikada niti je bio, niti će biti kao ti. I kad shvatiš, da nije rješenje bježati od sebe, tek tada bježiš od propasti sebe. Ti se tada preporađaš, osvježavaš….

To je svečan događaj.

To je tvoja velika preobrazba.

           Tražio si sebe i našao sebe.

Ako ti to ne uspije danas pokušaj sutra, prekosutra još jednom dozvati sebe k sebi.
Zovi se po imenu. Matija, Anto, Pero, Ivka  gdje si…. ?
Ne smiješ se bojati nikoga izvan sebe, a to ćeš moći samo ako se ne bojiš sebe.
Isplači se ovdje pred Gospom, pred Isusom, ako treba, ali uvijek se vraćaj sebi, jer tu stanuje u dubini tvoga bića i onaj koji ti želi pomoći.
Ovdje si i na pravom mjestu, gdje te sve želi uzdići, ozdraviti, otkupiti, uveseliti, jer sve odiše Božjom blizino.

Vjerujem da osjećaš da si sada kod kuće, potpuno sa sobom jer si otklonio rascjep izmjeđu tvoga Duha, tvoje duše i tijela, sada možeš dozvati i one koje zaista voliš, na nebu i na zemlji.
Njih treba tvoja tvoja duša, tvoje srce, tvoj Duh.
Nutrina tvoja treba Isusa, Blaženu Djevicu Mariju, Duha Svetoga, slobodno im otvori vrata jer ti si kod kuće sa sobom.

Otvori vrata svoje duše, svoje savjesti, svoje volje i reci: Ja to hoću, ja to mogu, ja vas želim, jer i vi želite mene. S vama želim podijeliti sve rane svoje duše i tijela.

Sve svoje boli.

Drži vrata otvorena, neka  mogu izvući sve tvoje boli savjesti i duše.

Sad imaš priliku skupa s njima izliječiti i teške svoje rane ili stare ožiljke na duši.

Priznanjem grijeha, čovjek se liječi, on postaje zdrav.

Odvikavanjem od zlih poroka, ti gradiš novi svijet, a on upravo u tebi počinje.

Razvedri lice moje Gospodine i obnovi moj Duh.
A sada slušaj što ti govori i Duh i tijelo.
Ako osjećaš da trebaš plakati, plači, ali i duboko diši.
Tjeskoba mora otpasti, njoj nije mjesto kad si svoj, kad si kod kuće sa sobom.

Ostani često uz one koje voliš.

Osobito uz sebe, a onda uz one koje voliš pokraj sebe.
A tu je i Isus i Blažena Djevica Marija.

Ne zaboravimo oni su i naši Spasitelji, učitelji i liječnici duše.
Oni su izvor i tjelesnog mira.
Isus je došao izliječiti bolesne, grešnima donijeti oproštenje i spasenje.
On to čini uvijek u susretu s čovjekom.
Važno je stoga susresti se i s njim.
Upravo smo zato danas tu.

Župnik