Trideset prva nedjelja kroz godinu 2024-b  
Kršćanska braćo i sestre!
Ova nedjelja donosi  nešto ne svakidašnje. A što ustvari donosi?
Kao grom iz vedra neba na Sinaju, stigli su Mojsiju „Božji Amandmani“!
Bilo je to nešto, ne sasvim novo, nešto što je  Bog, uputio još Adamu, ali na jedan ljubazniji način, nešto što je svakom čovjeku upisao u savjest, kao svoj nježni glas.
Mojsije, u knjizi Ponovljenog zakona podsjeća:
da su pod Sinajom usvojeni „Božji Amandmani“ i tada su postali „Božji Zakon“, obvezujući za svakog pripadnika Izabranog Božjeg naroda. I to je prvi Ustav na svijetu kojeg ima Božji narod.
Ponovit ćemo i mi, na ovu Trideset prvu nedjelju, jedan od najvažniji Zakona, koji glasi: Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!“ (Pnz 6, 2-6)
Poslušajmo, kako je izgledalo Mojsijevo objašnjenje ovoga Zakona.
Čuj Izraele: „Svega vijeka svoga boj se Gospodin, Boga svoga, – ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove…. Čuj Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato,  Ljubi  Gospodina, Boga svoga,…“ (Pnz 6,2-6)
Svaki se čovjek može uvjeriti dok čita Stari Zavjet, u kojoj  je mjeri usvojen ovaj Božji Amandman.
Čitate li Bibliju, lako ćete primijetiti  da je čovjek Božji Zakon kršio, ali je Božja providnost ostatku pravednika pomogla upraviti noge na Put Božji.
I što nisu uspjeli Božji glasnici, poput mnogi pravednika i Proroka, to će uspjeti Isus Krist, Sini Božji.
Upravo Isus, nadopunja Božje Amandmane novim Amandmanom: „Ljubi  svoga bližnjega, kao sebe samoga“. (Mk 10, 46-52)
Isus, traži od Novozavjetne zajednice  da usvoji ovaj Amandman, kao svoj Zakon života.
Kako su ovi Amandmani objavljeni svakom čovjeku putem savjesti, a dodatno Izabranom narodu po Mojsiju i Isusu Kristu, čovjek se pita kako su oni nakon usvojenja življeni i primjenjivani kao Zakoni života.
Svaki se kršćanin na krštenju zakletvom zarekao poštivati Božje Zakone.
A je li to tako? 
Vrijedno bi bilo prošetati malo kroz povijest.

U prvim kršćanskim vremenima Zakon Božji, svjedoči se i životom.
Ali mnoga stoljeća kasnije ne svjedoče tako.
Na sceni su kolonijalisti, imperijalisti i strašne manipulativne ideologije.

Čovjek je fizički i mentalno porobljavan.
Nismo li dužni svakog čovjeka ljubiti  kao same sebe?
Zar mi to ne razumijemo? Zar ne osjećamo  to? Kako možemo živjeti  u tako dubokom snu? Znamo li da se iz ovakvih stanja u kojima se nalazimo, ne nalazimo u boljem stanju od nevjernika.
A što reći  i o drugim vremenima?
Što reći o sadašnjem vremenu.

Što reći o prošlom stoljeću. Upravo su u dvadesetom stoljeću u dva svjetska rata, i mnogim lokalnim ratovima, rađene su velike strahote.
        Što reći danas o sukobu Istoka i Zapada u Ukrajini, o sukobu Židova i Palestinaca.
        Što dakle reći o  ovoj deceniji u dvadeset prvom stoljeću.  

Opet ratovi, opet gori kolijevka ljudske civilizacije. Bliski istok.
Opet se ova decenija bori oko ljubavi prema bližnjemu, i na stotine načina  je ugrožena.
Krađom, korupcijom, koristoljubnim genocidom, dužničkim ropstvom, klevetama, lažima i mnogim drugim nedaćama.
Kao da se ljudi ove decenije žele zaljubiti u ovaj stvoreni svijet i njegova materijalna dobra, a ne u Boga i čovjeka.
           Na televiziji, svakodnevno gledamo i čujemo svekolike patnje ovoga svijeta.
Bezbrojni ljudi pate, ali najčešće mi ne patimo s njima. I paćenici i ne paćenici se zatvaraju  u sebe. Ne žele jedni druge susretati.

Ako si čovjek koji razmišlja, i još k tom kršćanin, kad tad u životu potražit ćeš odgovor zbog stanja u kojem se ne primjenjuju Božji zakoni.
Svi smo mi po krštenju pridruženi velikosvećeničkoj službi Isusa Krista, i time preuzeli obvezu vršitelja  Božjeg zakona.
Poslanica Hebrejima govori, o kakvom je svećeništvu riječ. Kada bi to znali i usvojili:
Bolje bi se razumjeli.
A i Mojsije obrazlaže Božji Amandman: „Svega vijeka svoga boj se Gospodina, Boga svoga, ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina…“  Amen!

Župnik