Ako nisi Božji, čiji si?   (XXIII.tj.pon.)

1 Kor 5, 1-8: Korint je veliki i multietnički grad, grad s 500.000 stanovnika. Slobodarski duh je izražen u svim segmentima života. On se na mala vrata uvlačio i u crkvene zajednice, protiv čega Pavao energično ustaje i osuđuje takvo moralno stanje korintske Crkve. U Pavlu živi Krist, pa je Kristov Duh također i njegov Duh. On isključuje iz zajednice nekog čovjeka zbog nezakonitog braka. Neimenovani čovjek oženio je maćehu, što je i po Židovskom Zakonu (Lev 18,7. 20,11) grijeh rodooskvrnuća. Takav brak zabranjen je i po rimskom pravu. Pavao ovdje osuđuje čovjeka-muža ne ženu-suprugu, očito se radi o braku između poganke i kršćanina, pa se tako olako i prešlo preko toga prijestupa. Za Pavla je to grijeh bludnosti i opasan kvasac koji će fermentirani na cijelu zajednicu. Kršćani moraju biti čisti, kao beskvasni kruh koji se koristi za Euharistiju. Krist je postao pashalnom žrtvom i vrijeme je da se oslobodimo starog kvasca zla koji je još uvijek prisutan u kršćanskoj zajednici. Stoga, Pavao sasijeca načelo liberalniji kršćana „da im je sve dopušteno’ i zapovijeda, da se smjesta takav grješnik isključi iz zajednice, a to znači udalji od Euharistije. Za Pavla važi načelo, kada netko ne pripada Kristu, on pripada Sotoni. Drugim riječima, ako nisi Božji, čiji si? Ipak Pavao ostavlja mogućnost obraćenja, jer nije grješnika isključio iz Crkve, nego udaljio od zajednice i Euharistije.

Lk 6, 6-11: Nakon što su Farizeji okrivili Isusa, što njegovi učenici subotom trgaju klasje, a subotom je zabranjen svaki rad, sada Isus sam demonstrativno krši subotnji zakon. On ozdravlja čovjeka usahle ruke. I ovdje Isus ispravlja krivo tumačenje zakona, uz napomenu da svi zakoni i propisi podliježu jedinoj zapovijedi ljubavi. Čovjek je mjesto i prilika gdje se ima pokazati ljubav i poštovanje prema Bogu. Uskogrudno shvaćanje propisa doveli su da je propis u suprotnosti sa služenjem Bogu i čovjeku, a to je ljubav prema Bogu i čovjeku. Ljubav se uvijek pokazuje djelima, i zato propustiti dobro isto je što učiniti zlo. Sasvim je razumljivo da se subotom može i mora činiti dobro, načelo je jasno: život treba spasiti. A Krist je Osloboditelj, Spasitelj.