Svi Sveti: propovijed na groblju Ivana P.II.

Kršćanska braćo i sestre! Dragi Katolici!
Namjerno Vas pozdravljam s naslovom „dragi katolici“ jer pripadate onoj grupi kršćana koja nije svoj „krsni zavjet“ pogazila, nego ga kao primljeni dar uzdržavala i to vas je približilo onoj „zajednici blaženih“ o kojoj Krist danas govori u Evanđelju. Ako nisam u pravu, savjest će Vam to reći.

Svaki svetac kojega smo odabrali za svoje ime kao zaštitnika je naš osobni Zavjet.

Svaki se zavjet temelji na vjeri i ljubavi.

Krsni zavjet, bračni zavjet, svećenički zavjet, zavjet prema ovima koje danas slavimo, ovdje na ovom groblju, je naša ljubav i vjera i nada.

Današnju, obnovu svojega zavjeta prema svetima i pokojnima, a time i prema Bogu Ocu, Bogu Sinu i Duhu Svetomu, utemeljimo na onoj istini na kojoj je i Jakov, praotac naše vjere utemeljio svoju vjeru, molitvu i zavjet.

Čuje Jakov glas: „Ja sam Gospodin, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Jakovljev.“

Čuješ li ti glas danas kod groba svoga oca:Ja sam Bog tvoga oca koji te krstio i dao ti ime sveca.

Nakon što je Jakov razumio glas koji govori, i sam daje odgovor: „Zaista se Gospodin nalazi na ovome mjestu…“ A je li to tako s nama?

I tada učini Jakov zavjet:

„Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovome putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, te se zdravo vratim kući svoga oca, Gospodin će biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja.“(Post 28)
Možda nigdje nije tako lijepo i stupnjevito prikazan put jedne ljudske duše do Boga kojemu se moli, kojega voli i čini zavjet.

 

Taj put je životvoran i djelotvoran.

Jakov se posvetio milošću Gospodina i odgovorio svojom djelatnom milošću. Ako ovaj životni put Jakova približimo našim životnim  putevima, odgovor bi mogao biti jako različit.

No, jedno je sigurno, svi su crpili snagu svoga duhovnog napretka na snazi Gospodinovoj, kome kroz molitvu i zavjet prikazuju svoj život.

Aktivno su izgradili svoj odnos prema Bogu i bližnjemu. I vi ste na to ponosni i zato ste tu.

Dan kojega mi danas slavimo zajedno s našim pokojnima i svima svetima je i Gospodinov i nad dan svetosti i treba postati djelotvoran.

Svakog  trenutka trebamo slijediti nadahnuće Duha Svetoga, koji je pastir naših duša, onda se i mi moramo uključiti u aktivni odnošaj s Bogom.

Tako jedino naš duševni život može doživjeti osobni susret s Bogom. A zbog toga smo  danas i došli tu. Susresti Gospodina i obnoviti svoj zavjet i Bogu i onima koji su nas rodili i krstili.
Neka naše riječi budu poput riječi  mnogih svetih: „Evo me Gospodine…“ Evo me Oče i Majko!

U ovom svetom prostoru svima nama je drago reći: Bože volim te, Bože molim te!

Mi ustvari molitvom razgovaramo s Bogom i s našim pokojnima.

U molitvi su uvijek prisutne Božje stvari i stvari naše svakodnevnice.
Sadržaj naše molitve gotovo  je uvijek i sadržaj našega života.

I to je dobro, molitva nas predstavlja Bogu kakvi smo i često donosimo odluku o promjeni svoga života.

To zovemo zavjet ili obraćenje na krsni svoj zavjet, koji je zalog našega spasenja.

Tek tada postajemo prihvatljivi ljubavi i milosti Božjoj, jer je na djelu iskrena i konkretna odluka vjere i ljubavi.

Evo kako to izgleda u primjerima Evanđelja.

Neka žena prilazi Isusu da se dotakne njegove haljine s molitvom: „Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.“

I žena bi spašena toga časa.

Ovo su zaista trenutci Božje milosti. Molitva onome koga volimo i vjera stopile su se u Duhu Božjem.
Zato je u takvim situacijama Isusov odgovor uvijek isti: „Idi Kćeri, idi Sine, vjera te je tvoja spasila..“
Stoga: Pomozite Sveci Božji. Pomozi Oče, Majko, da ja budem ono što si ti želio ili željela da budem.

Tu se krije škola ljubavi.

To je škola u kojoj učimo kako se moliti i zavjetovati

Da i to je čudo, da usred mnoštva svijeta koji nas okružuje i vrvi na sve  strane, mi imamo svoj osobni susret s onima koje volimo i kojima se  molimo.

Braćo ako tako nije: Ljudi će nam se smijati.

Ljudi će nam reći to je ludo.
Zašto, pa nismo razumjeli volju Oca u krsnom zavjetu, nismo razumjeli volju oca i majke koji su na krštenju za nas zakleto obećali da će dijete koje su donijeli na krštenje, ostati u krsnom zavjetu.
To je zaista, naš Zavjet iz kojega proizlazi blagoslov ovoga i vječnoga života.

Župnik