Ako grijeh izaziva skandal, onda je more plitko u koje bi se trebao baciti njegov učenik (32.tj. pon.)
********

Mudr 1,1-7: Knjiga Mudrosti napisana je u Aleksandriji (Egiptu), najvažnijem sjedištu židovske dijaspore. Kako su Židovi bili izloženi pritisku i utjecaju bezbožničkih religija a osobito helenističkog (grčkog) svjetonazora, židovskom piscu ove Knjige bila je želja sačuvati židovsku mladost u dijaspori u vjeri praotaca.Prvi dio knjige govori o putu mudrosti koji je oprečan putu bezbožnika, drugi dio govori o mudrosti u sebi i treći dio o djelovanju mudrosti u izraelskoj povijesti. Danas čitamo početak Knjige Mudrosti koja će uvesti u odgovor na pitanje vječne sudbine pravednika i bezbožnika. Pisac Knjige Mudrosti uvjerljivo usmjeruje na ljubav prema pravednosti i traženju Boga. Tražiti Boga ne znači razumsko traganje za Bogom, razmišljanje o tome da li Bog uopće postoji i kako se može dokazati njegova opstojnost. Bezbožnici Knjige Mudrosti ne sumnjaju u opstojnost Božju. No, njihovo uvjerenje je da se ima više od života ako se ne obazire na Božju zapovijed i ako se živi po vlastitim pravilima. Za Izraelce tražiti Boga znači razmišljati o Bogu koji se objavio u povijesti svoga naroda i svaki put sve jasnije očitovao svoju volju. Izrael je spoznao da je njegov Bog blag, vjeran, strpljiv i pun milosrđa, te mu je svagda i svagdje bio na pomoći. Stoga, osobito židovsku mladost, treba nastojati sačuvati od sumnje i mrmljanja, jer tko u nevolji ostaje vjeran svojoj vjeri, drži zapovijed Božju i na taj način pokazuje da ljubi pravednost, izbavljen je svojom povezanošću s vječnim Bogom od vlastite smrti. Zemaljska smrt nije za njega kraj, nego prijelaz u sretniji život kod Boga. Bog kao tvorac života ne želi smrt, nego život svojih stvorenja. Zato pravednik nikada ne bi trebao odustajati od svojega puta pravednosti i mira.

********

Lk 17, 1-6: Isus pred svoje učenike postavlja načelnu istinu: „Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kome dolaze…“. Ako grijeh izaziva skandal, onda je more plitko u koje bi se trebao baciti njegov učenik, nego je još potreban i mlinski kamen o vratu da ga more nikad više ne izbaci na površinu. Istina, nije Isus ni ovdje bez milosrđa, jer kaže da je bratovom griješenju primjeren najprije ukor i praštanje, ako se promijeni i obrati. Praštanje ne smije imati granica, kako bi obraćenje bilo omogućeno. Izraz ‘sedam puta’ na dan, ne znači drugo, nego, naglasiti bezgraničnu Božju dobrotu koja poziva grješnika na obraćenje.