Tit 1,1-9: Jutros smo počeli čitati Poslanicu Titu. Tit je bio jedan od najboljih Pavlovih suradnika s izvanrednim sposobnostima. Po narodnosti bio je Grk. Za Crkvu je, po poslanju Pavla, obavljao mnoge odgovorne poslove. Po osnutku Crkve na Kreti postao je njezinim biskupom sa zadaćom da je potpuno uredi. To se vidi iz uvodnog dijela, na koji je način Pavao počeo ovu poslanicu. Krećane je tukao glas od Grka da su po prirodi svoje ćudi prilično prevrtljivi, lažljiv, svadljivi i skloni vinu, a kršćanski život traži čestitost, moralnost i uzornost u obiteljskom životu. Ti si biskup, kaže Pavao, a time i odgovoran za dušobrižništvo, bez sablazni, stoga propovijedaj pravi nauk Crkve. I to je razlog da Pavao u naslovu uglavljuje istinitost riječi Božje, koja obećava život vječni, i Bogu se mora vjerovati, on uvijek govori istinu i zaslužuje posvemašnje povjerenje. Sam početak poslanice govori mnogo: “Pavao, sluga, apostol Isusa Krista“. Sluga Božji, može biti samo onaj tko nije rob grijeha i u kojem se od Boga Oca po Kristu rađa mudrost, pravednost, posvećenje i otkupljenje. On je svoju Riječ očitovao u svoje vrijeme u kojem imao milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, našega Spasitelja.

Lk 17, 1-6: Isus pred svoje učenike postavlja načelnu istinu: „Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kome dolaze…“ Vidjeli smo u Pavlovom tekstu kako on, iz ove Isusove poruke povlači temelj svojim uputama za biskupe koje postavlja. Ako grijeh izaziva skandal, onda je more plitko u koje bi se trebao baciti njegov učenik, nego je još potreban i mlinski kamen o vratu da ga more nikad više ne izbaci na površinu. Istina, nije Isus ni ovdje bez milosrđa, jer kaže da je bratovom griješenju primjeren najprije ukor i praštanje, ako se promijeni i obrati. Praštanje ne smije imati granica, kako bi obraćenje bilo omogućeno. Izraz ‘sedam puta’ na dan, ne znači drugo, nego, naglasiti bezgraničnu Božju dobrotu koja poziva grješnika na obraćenje.