Pismo s neba – otvori me

Izl 23, 20-23: Nakon što je Božji narod, uz posredničku ulogu Mojsija, zaprimio Božji zakon i sve upute oko bogoštovalja i ćudoređa, u današnjem čitanju prima upute za ulazak u Obećanu zemlju. Ali upute su posredničke preko anđela koji nije Bog, ali iza njega stoji Bog. U konačnici sve što radi anđeo čuvar je Božje djelo. Upute su jasne: „Narode, anđeo je s tobom je na putu, poštuj ga i slušaj , ne buni se protiv njega, ta moje je ime u njemu“.
Ovaj odlomak Biblije, kao i mnogi drugi u kojima se spominje djelovanje „anđela“, zahtijeva malo šire pojašnjenje. Naime, anđeli su moćna duhovna bića i oni su stvarni anđeli čuvari. Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna“ (KKC 328). Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: „Kad sin čovječji dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime…“ (KKC 331). Sveto pismo navodi brojna mjesta u kojima se spominju anđeli čuvari i oni su služili svima, od pastira do samog Isusa. Sve ukazuje da svatko od nas ima jednog anđela čuvara. I oni su tako važni za naše duhovno stanje, jer je Bog svakoga od nas blagoslovio osobnim anđelom čuvarom. Pavao u poslanici Hebrejima govori, kako su anđeli poslani u službu radi onih koji imaju baštiniti spasenje (Heb 1,14). Nije jednostavno sačuvati čovjeka od zla, nije jednostavno ustrajati u dobru, nije jednostavno donositi u životu uvijek mudre odluke, nije jednostavno biti ustrajan u slušanju Božje riječi, ali taj posao podržava onaj koji nas je stvorio preko svojih moćnih duhovnih bića. U konačnici Bog je Otac stvorenjima i uvijek je s njima, prati ih djeluje u ljudskoj povijesti.
Tako danas čujemo: „Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do cilja…“

Mt 18, 1-5.10:  (Lk 9,46-50) U današnjem Matejevom Evanđelju, kao i kod Luke, vidimo, Apostoli imaju krivo mišljenje o ljudskoj veličini. Isusovo je mjerilo različito od njihova, kojem nije cilj vladati, nego služiti. Usluge učinjene malenima i potrebnima jedini su put najvećoj slavi i veličini. Tim je putem išao Isus. Njime moraju ići i Apostoli, jer nije učenik nad učiteljem. Isus ovim riječima razrješuje svađu među njima: Tko je od njih najveći. Isus poručuje, kako Kraljevstvu Božjem pripadaju oni koji su obraćeni, preobraženi, čiji život je jednostavan u srcu kao iskreno srce djeteta. Odrasli su ljudi uvijek u nekoj izmudrenoj priči i teško napuštaju visoko mišljenje o sebi. Teško mogu napustiti dostojanstvo, častohleplje, moć i utjecaj. Takvi nisu prihvatljivi ni za Boga, jer nisu prihvatljivi za čovjeka. Čujemo danas: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima. Snagu i moć Božju ne možemo ograničiti niti dokučiti.