Ah moj Bože, gdje ste Nehemija i Ezra danas (26.tj.čet.)
*********

Neh 8, 1-12: Nehemija je Židov u službi perzijskog kralja Artakserksa I, od kojega dobiva dopuštenje da obnovi jeruzalemske zidine. Stoga, odmah po primanju ovlaštenja odlazi iz progonstva u domovinu, gdje organizira radove i obranu od mogućih neprijateljskih napada od susjednih naroda. U to doba grad bez obrambenih zidina bio je prepušten na milost i nemilost bilo kakvom neprijatelju. Svemu je tomu zlu doskočio i dao poticaj za život povratnika, namjesnik Nehemija. To smo jučer dobro utvrdili. No, njegove su reforme zahvaćale mnogo dublje.Ponovo je napučio grad Jeruzalem i uspostavio židovski nadzor nad gospodarstvom. Kako bi ojačao hramsku zajednicu u Jeruzalem je ponovno pozvao levite i hramske pjevače, koji su se preselili u unutrašnjost. Kao i kod Ezre, Nehemijino veliko postignuće bila je pomoć pri očuvanju židovskog identiteta usred jakih kulturnih pritisaka. Oštro je razlikovao Židove od nežidova. Zabranio je miješane brakove između Židova i pogana, te skupa s Ezrom proveo tu odredbu. Zajedno s Ezrom vrši veliku duhovnu obnovu kroz bogoštovlje u Židovstvu koje je imalo svoje jako korijenje u Levitskom zakoniku. Vraćanjem na izvornost života utemeljena je snažna svijest Židovstva. Možemo ih slobodno zvati utemeljiteljima Židovstva. Ovo treba razumjeti kao nužnu potrebu za očuvanje židovskog identiteta, a propis je podržavao i perzijski kralj. Naime svi su grijesi židovskih kraljeva imali korijen u ženidbi strankinjama, jer su one sa sobom donosile svoju vjeru i kulturu. Tako je Ezra postigao etničku i vjersku jedinstvenost. Nakon što su se stvorili uvjeti, Ezra čita ispred Hrama okupljenom narodu Knjigu Ponovljenog zakona, na svetom hebrejskom jeziku. Odjekivale su riječi poziva na vjernost, na ljubav prema Jahvi „svim srcem, svom dušom, svim snagama“ i opis strašnih kazna što ih povlači nevjernost. Narod je stoga, ganut već zbog svečanosti takva proglašenja, a u jednom trenutku udario je u plač i plakao dok je slušao riječi Božjeg Zakona. Tada su Ezra i leviti počeli sve ohrabrivati riječima utjehe: „Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu našemu!Ne tugujte, ne plačite! Radost Jahvina vaša je jakost“. Tako je za Židovstvo započinjalo novi život, obilježen štovanjem Zakona i sviješću da su Židovi poseban narod, narod Božji zbijen oko Hrama i Zakona iako politički podložan perzijskom kralju. Nehemija i Ezra, pravi su misionari u svojem narodu.
*******

Lk 10, 1-12: Isus, u jednoj od svojih postaja na putu u Jeruzalem, odabire osim Dvanestorice još drugih 72 učenika i šalje ih u svijet propovijedati Evanđelje. Ovdje Isus povlači potrebu broja 72 iz Knjige postanka u kojoj se u poglavlju 10 poslije potopa spominju 72 zemlje, a to znači po svem svijetu. Misija za nove misionare nije lagana. Ona se sastoji od svjedočenja, propovijedanja Kraljevstva Božjeg, liječenja svake tjelesne i duševne boli… Nadalje, Isusove riječi potvrđuju težinu i složenost misije, kad kaže: „Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ Ovim i dodatnim uputama, da putem ne brbljaju bez potrebe sa slučajnim prolaznicima, a kad u koju kuću uđu i ukućani ih lijepo prime, toj kući recite: „Mir vama!“ Vi nosite spasenje i blagoslov toj kući i u takvoj kući možete dalje propovijedati. Ali, ako vas ne prime, zadržite svoj mir, jer njihovo protivljenje ne može zaustaviti dolazak Kraljevstva Božjega, a Bogu prepustite konačni sud.