A Tebi želim da sačuvaš vjeru, i ne stidi se svoje vjere

***********

2 Tim 1, 1-8: Danas je spomendan sv. Timoteja. Timotej je rođen u Listri od majke Židovke i oca Grka. Listra se nalazi u rimskoj pokrajini Galaciji (središnji dio današnje Turske). Timotej se obratio vjerojatno kada je u te krajeve stigao Pavao za svog prvoga misijskog putovanja. Bio je jako nadaren i Pavao ga odabire za svog pomoćnika kada je drugi put posjetio kršćane u Galaciji. Pavlu je veoma vjeran i odan kao prijatelj, iako nije bio previše hrabar, ali je bio čovjek vjere, što će Pavla navesti da mu piše Poslanice ohrabrenja. Kako Pavao piše ovu poslanicu potkraj svoga života iz zatvora u Rimu, čekajući smrtnu presudu, ona je njegova najpotresnija Poslanica. S Pavlom je samo Luka, ali on želi vidjeti Timoteja. U Poslanici, Pavao ne tuži nad svojom sudbinom, naprotiv, ohrabruje one koji će ga slijediti. Sa smrću se suočava bez straha i sumnji, trka je završena, preostaje samo da primi nagradu. Pavao u svom uvodnom dijelu ove Poslanice kaže, kako je on apostol „voljom“ Božjom, a ne „po nalogu“ Božjem, stoga ljubljeni sine neka ti je milost, milosrđe i mir od Boga, Oca i Krista Isusa Gospodina našega. Njemu sam zahvalan i služim, a tebi želim da sačuvaš vjeru, to dragocjeno blago koje nasljeđuju djeca, pa i ti osobno, od svoje bake Loide i majke Eunike (otac je bio Grk, poganin). Stoga, ne stidi se svoje vjere, svoga svjedočanstva za Gospodina, pa ni mene, koji se zlopatim za Evanđelje po snazi Božjoj, našto pozivam i tebe, dragi Timoteju.

*********

Lk 10, 1-9: Gospodin izabire osim dvanaestorice još 72 učenika koje šalje po dva pred sobom, da bi njihovo svjedočanstvo vilo vjerodostojno, jer počiva na iskazu dvojice. Učenici su u svojoj misionarskoj ulozi bili odijeljeni jedni od drugih. Isus im jasno prenosi službenu zadaću i vlast propovijedanja, te ih šalje kao svoje zastupnike i pomoćnike, jer je žetva tako velika, a radnika tj. apostola, tako malo. Trebaju moliti Boga, „Gospodara žetve“, da pošalje više radnika. Luka ovo opisuje kada je kršćanstvo bilo u počecima širenja, ali sada kada piše Evanđelje, slika je sasvim drugačija (oko 70 g.) Evanđelje je prodrlo u „cijeli svijet“. Kultura ponašanja u misijskoj službi je jasna: učenici se trebaju odreći novčanika, torbe i obuće, bespotrebnog pozdravljanja i brbljanja. Dane su konkretne upute za misije po kućama, za misije po gradovima i za slučaj ako budu odbijeni. Neophodan je pozdrav mira i zaziv Božjeg spasenja, te blagoslov nad kućom.