Home Kad Bog vodi povijest svetog naroda, ona uvijek ima svoj cilj  (II.tj.adv.sub.)

Kad Bog vodi povijest svetog naroda, ona uvijek ima svoj cilj  (II.tj.adv.sub.)

Kad Bog vodi povijest svetog naroda, ona uvijek ima svoj cilj  (II.tj.adv.sub.)

Sir 48, 1-4. 9-11: Knjiga Sirahova napisana je oko 180 g. prije Kr. Piscu ove knjige važan je praktični cilj poučavati narod u pobožnosti i ćudeređu, tako je ova knjiga važan svjedok moralnih i teoloških pogleda židovstva pred makabejski ustanak. Sirah je morao doprinijeti odgajanju takvih Židova koji će se suprotstavljati helenizmu-grčkoj mudrosti i jeziku. Tako se duhovnost ove knjige temelji na vjeri u Boga Saveza, vjeri koja se dokazuje obavljanjem bogoštovlja i vršenjem djela milosrđa prema bližnjemu. Stoga Sirah potiče na molitvu i poniznost, osuđuje oholost, grijehe jezika, preljub, gramzljivost i lijenost. Čovjek općenito treba izbjegavati svaku vrstu grijeha. Sva ta moralna pouka nadahnuta je religijom i služenjem Bogu. Sirahova je nauka tradicionalna, a sam je bio pismoznanac i kao takav pred kraj svoga života osniva svoju školu u kojoj poučava mlađe u poznavanju Pisma i tada piše ovu knjigu. Nju počinje ovim riječima: „Mnoge su nam i velike darove dali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili njih, zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Za njega mora postojati konačni, božanski sud za svakoga: za grešnike on će biti dan srdžbe, osvete i beskonačne kazne, za pravednike će to biti vječna nagrada na budućem svijetu. Posebnu pozornost pridaje svetoj povijesti svoga naroda, ponosno obnavljajući uspomenu na velike likove i čudesna djela Boža. Tako i počinje 44 poglavlje: „Opjevajmo slavne muževe…“, među koje spada i prorok Ilija, o kojemu danas njemu u spomen čujemo sažeti njegov život i djelovanje. Ali ono što bi bilo važno reći je, da Knjiga Sirahova u grčkom tekstu ima naslov: Mudrost, Isusa, sina Sirahova.

Mt 17,10-13: Ilija i Mojsije su Isusove preteče. Njihova pojava kao i u Knjizi Otkrivenja u 13 poglavlju ima značenje svršetka svijeta, a Isusova slava je početak i najava konačnog stanja svih koji budu u Kristu. Učenici su zapazili Mesiju i njegovu slavu pa se čude što Ilija nije odigrao ulogu njegova preteče koju mu je namijenio prorok Malahija. Isus odgovara da je Ilija tu ulogu obavio, ali u osobi Ivana Krstitelja kojega ljudi nisu prepoznali. Sjetimo se likova s brda preobraženja, tu su bili predstavnici Zakona i Proroka: Mojsije i Ilija, što potvrđuje da Bog svoju povijest s ovim svijetom usprkos svim našim strahovanjima i protivljenjima dovodi do cilja.