Bog ima svoju gIazbu i njemu se ne može svirati….. (II.tj.adv.pet.)
Iz 48, 17-19: Ne znam po koji put Izraelci doživljavaju, da je pravi Bog onaj koji nosi terete svoga naroda, koji ima moć Riječi, ali djelovanja. Svim neprijateljima Božjeg naroda, Bog će iskazati onoliko milosti, koliko su oni iskazali drugima. No, nije ni kod Božjeg naroda sve u redu. U određenim vremenskim razdobljima javljalo se licemjerje, pobuna, sumnja, idolopoklonstvo i što sve ne. Narod je potpuno zaslužio što je propatio. Opakima nema mira. Ipak, kad Bog odluči naći mir za svoj narod, on ga nalazi. I sada je upravo trenutak kaže prorok Izaija. Trenutak je oslobođenja stigao: Bog govori: „krenite“. Krenite u izlazak. Kirov (perzijski kralj) edikt je stigao, a u njemu piše: „Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegovog naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji, i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu“. Za izraelski narod bila je to povelja slobode. Namjere Jahvine s Izraelom su velike i na djelu. Narode moj, ponovo znaj, da je Jahve otkupitelj tvoj, on Svetac Izraelov. I ne samo to, nego tu je da te uči dobru i vodi te pravim putem. O da si pazio na zapovijedi moje, gdje bi ti bio kraj, moj narode. Sreća bi tekla kao sve rijeke svijeta i svi valovi mora. Potomstva tvoga bilo bi više od morskog pijeska. Nikada se tvoje ime ne bi izbrisalo preda mnom, govori Jahve. Stoga, blago čovjeku koje ne slijedi savjeta opakih, i ne staje na putu grešničkom. On je ko’ stablo zasađeno pokraj voda tekućica kojem lišće nikada ne vene.
Mt 11, 16-19: A sad poslušajte što je onome, za kim je išao silan svijet, rekao prorok Izaija. Čujemo te riječi: „Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; svađati se neće, neće dizati ustanke i revolucije, glas mu se neće čuti po trgovima“. Nameće se pitanje, a zašto? Kako će onda promijeniti svijet? Ne zaboravimo, Isus je Božja mudrost. Bog ima svoju gIazbu i njemu se ne može svirati da on pleše kako mi hoćemo, nego, možemo slobodno zaključiti, da je jao onima koji od te mudrosti i božanske glazbe ništa ne trebaju, niti išta traže. Glupe ljude i narode ubit će njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne. Bog je zbog toga u Isusu objavio svu mudrost i nije mu svejedno brinemo li se oko toga ili ne. Bog ne skriva istinu, po Isusu, Spasenje je na djelu.