Iz 26, 1-6: Možda je najvažniji doprinos proroka Izaije, razvoju Izraelove religije, u tom što je uspostavio duhovno društvo unutar naroda. I to je bio konkretni izraz onog malog ‘Ostatka’ koji su proroci gledali kao nositelje i baštinike Božji obećanja. Nakon svih nedaća, jedna će šaka ljudi ostati čvrsta, makar narod bio uništen. Ta mala grupa ljudi bit će sprema za novi početak ili za konačno prihvaćanje Mesije poput malobrojnih koji su očekivali utjehu Izraelovu. Zato Izaija spominje Jeruzalem kao Božju utvrdu, kao utvrđeni grad koji služi pravednima kao utočište. Kao takav tvrd grad osigurava oslobođenje i slavu svom narodu. Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni koji čuva vjernost , čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. U gradu se već čuje pobjednička pjesma, jer Jahve je stijena vječna. Jahve gradi grad. On otvara vrata pravednicima.

 Mt 7, 21. 24-29: Kako divno odgovaraju riječi današnjeg Evanđelja, događajima koji su se zbili u njegovu narodu za vrijeme Proroka Habakuka, Jeremije, Izaije, a glase: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“ Stoga, nastavlja Isus dalje: „Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer je utemeljena na stijeni. Naprotiv, tko god sluša moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji gradi kuću na pijesku…“ Mnogi koji su ga slušali bili su zaneseni njegovom naukom i rekoše: „On uči kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.“ Isus gradi grad na čvrstoj stijeni i traži da to čine i njegovi učenici.