Iz 11, 1-10: Jutrošnja Izaijina mesijanska pjesma točno određuje bitne crte budućeg Mesije: On je iz roda Davidova, bit će ispunjen proročanskim duhom, učinit će da među ljudima zavlada pravednost. On je zemaljski odsjev Jahvine svetosti. On će ponovo uspostaviti mir zemaljskog raja i podariti plod poznavanja Jahve. On će izniknuti iz panja Jišajeva, oca Davidova koji je praotac svih Judini kraljeva i samog Mesije. Na njemu će počivati sveti duh Jahvin koji djeluje kroz svu biblijsku povijest. Još prije stvaranja on počiva nad kaosom i daje život svim bićima. On podiže suce i Šaula prvog kralja u Židova. On daje razlučivanje sucima i mudrost Josipu. On nadahnjuje proroke dok lažni proroci slijede svoj vlastiti duh. Proročki duh daje Mesiji izvanredne kreposti njegovih velikih predaka: razumnost i umnost Salomonovu, razboritost i snagu Davidovu, znanje i strah Božjih patrijarha i proroka, Jakova i Abrahama. Izaija iznosi pobunu čovjeka protiv Boga koja je narušila sklad između čovjeka i prirode, između čovjeka i čovjeka. Proroci naviještaju ratove i najezde kao kaznu za nevjernosti Izraela. A za razliku od toga, mesijansko vrijeme je vrijeme u kojem će biti oprošteni grijesi, ljudi pomireni s Bogom. U kojem će zavladati kraljevstvo pravednosti, a mir donijeti plodnost zemlje, sveopće razoružanje. Tako je novi savez, savez mira. Mesijansko kraljevstvo bit će kraljevstvo mira. Taj se mir proteže i na životinjsko carstvo, koje je znakovito opisano kao povratak na rajski mir.

Lk 10, 21-24: Još uvijek u ušima odzvanjaju Isusove riječi o sudbini grada Kafarnauma. Grad koji bi se mogao ponositi što je bio središte Isusovih djelovanja, ali uza sve to doživjet će sudbinu Babilona, jer nije poslušao Isusa. Dok su učenici Isusovi u svom misionarenju izgonili Sotonu, Isus je promatrao njegov pad. U tim pojedinačnim Sotoninim porazima vidi se već konačna propast. Zato u tekstu stoji „vidim gdje pade“, iako tek pada. Njegova neprijateljska sila mora ustuknuti pred moći koja izvire iz Kristova poslanja. Sada Isus ima razloga uskliknuti riječi Objave: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što, pošto ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima….“ I dok Objava teče dalje, Isus se okrene svojima učenicima i reče: „Blago očima koje gledaju što vi gledati.“ A one Boga gledaju licem u lice. Vidjeti Božje lice i ostati na životu, vječni je Božji dar.