Otk 4, 1-11: Ivan, nakon prvog viđenja u kojem opisuje što što se zbiva na zemlji, prelazi na drugo viđenje o zbivanjima na nebu. On vidi povijest Crkve kao jednu božansku dramu u kojoj se iščitava kakav cilj Bog ima u povijesti. Današnji prizor iz Otkrivenja prikazuje nebesku pozornicu na kojoj se nalazi Božje prijestolje. Na njemu su čudna stvorenja i Starci, sedam pečata i Jaganjac, zatim nebeski zbor. Kada se zastor digao, Ivan opisuje veličanstvenu dvoranu. U središtu pozornice je ‘Netko’ tko sjedi na prijestolju. Ivan ne želi predstaviti Boga na ljudski način, nego kao svjetlosno viđenje. Starješine ili starci neprestano vrše svećeničku i kraljevsku službu, hvale Boga i klanjaju mu se. Stalno prinose molitve vjernih i služe mu pri upravljanju svijetom sudjeljujući u njegovoj kraljevskoj vlasti. I dok Ivan ulazi u nebeski svijet pomoću Duha koji ga je prožeo i osposobio da ostavi zemaljsko tlo i pođe k anđelu. Dobro vidi u sredini i drugu osobu, kojoj ne spominje ime, ali se jasno vidi iz opisa da je to Kralj kraljeva, Bog koji vlada i upravlja stvarima. Ivanovo oko vidi svjedočanstva o Božjoj svemoći, slavi, savršenoj vjernosti, čistoći bijelih haljina, blistavo i prozirno more. I dok brojem 24 spaja broj 12 (plemena) iz Starog zavjeta i 12 apostola iz Novoga zavjeta, Ivan u prvom i drugom činu božanske drame spaja nebesko sa zemaljskim. I nebo i zemlja su prijestolje Božje. Tako munje koje sijevaju su popratna pojava Božji ukazanja. Sedam duhova koji stoje pred Bogom su najvjerojatnije „anđeli Lica“ koji su Božji poslanici. Sjetimo se prizora dok Abraham govori s Bogom, on vidi tri čovjeka, koji nestaju, po prekidu razgovora. Slična je situacija s Jakovom i drugim nekim likovima u Starom zavjetu. Na Brdu preobraženja su dvojica, a Isus je treći. Ista je slika kod Uzašašća. Četiri bića s očima na sve strane su oni koji na sve četiri strane svijeta upravljaju fizičkim svijetom. Mnoštvo očiju simbolizira i sveobuhvatno znanje i Božju providnost, dok se odaje slava stvaralačkom djelu. Likovi lav, vol, čovjek, orao predstavljaju ono što je najjače, najmudrije, najhitrije. Ovim likovima označeni su i četvorica evanđelista. I dok svi kliču Svet, svet, svet… zemaljska liturgija sudjeluje u vječnom bogoslužju.

Lk 19, 11-27: Na domak Jeruzalema, Isus priča prispodobu o uglednom čovjeku koji ostavlja svoje kraljevstvo i putuje u daleku zemlju. Imao je deset slugu kojima je predao i neku veću vrijednost (može biti talent ili novac), Luka spominje ‘mna’. Svaki od njih nosi odgovornost za primljena dobra. I tu se odvija zemaljska drama. Kako protiče život u odgovornosti ili neodgovornosti. Vidno da Krist ne razdvaja zemaljsko od nebeskog, nego kao i Ivan, kojemu Duh daje spajati božansko sa zemaljskim, a to je Krist djelom i učinio.