2 Iv 4-9: Nakon što smo jučer čuli Pavlovu poslanicu Filemonu i Evanđelje o uspostavi Kraljevstva Božjeg, u kojima se vidi zaživljavanje civilizacije ljubavi te početak dokidanja postojećeg robovlasničkog sustava, danas ta tema ima svoj nastavak u Drugoj Ivanovoj poslanici. Ivan, dok piše ovu poslanicu mjesnoj Crkvi kao poglavar, kao jedini još živući od apostola uzima tople metafore: ‘gospođa’ (mjesna Crkva), ‘djeca’ (članovi Crkve), ‘sestra’ (njegova Efeška crkva). Njima želi izraziti osjećaje dok gleda kako se njegovi sljedbenici ljube onom ljubavlju kojom je Krist ljubio nas. Ljubiti druge kao što je Isus ljubio nas, znači izvršavati sve Božje zapovijedi. Ljubav je temelj svih ljudski odnosa jer nikada nije sebeljubna nego širokogrudna. Za kršćanina su ljubav i istina jedno. Kršćanin se uvijek drži onoga što je Isus učio. Time, Ivan, želi naglasiti kršćanski oprez, jer nestaje onih koji su apostolski njegovali istinu i ljubav, a sada tu ulogu odgovornosti moraju, uz još veći oprez i sigurnost, sami preuzeti. Bez ljubavi nema zajedništva, ni s Bogom, ni s braćom. Stoga je, neophodno uskratiti gostoprimstvo svima onima koji uče nešto što se protivi temeljnim istinama, koje su kao objava utjelovljene u Kristu. Sva dobra spasenja dolaze od Boga po Kristu. Da bi crkva preživjela i dočekala drugi Kristov dolazak, ta je mjera neophodna.

Lk 17, 26-37: U Božjem kraljevstvu vlada i sudi Bog. U prispodobama koje Isus izriče u današnjem evanđelju: o Noi i potopu, te o Lotu i gradu Sodomi, zorno želi prikazati iznenadni nastup Božjeg suda na dan ponovnog dolaska Sina čovječjega. Oni koji tako žive, žive u zabludi, jer misle dok obavljaju svoje svjetovne poslove, da kraj neće nikada doći. To je iluzija, kao što iluzija i kod onih koji govore da će Isus sutra doći, te s nogom preko noge, troše uzalud svoje vrijeme. Jedno je jasno, sadašnjost je vrlo važna i svaki pogled unazad kojim bi se željeli zakititi, poguban je. Pravi je život onaj, koji je ispunjen žarom prave ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Poruka je završena stalnim viđenim primjerom iz prirode. Naime, tamo gdje ima leševa ima i strvinara, a mi odmah znamo, tu se dogodilo neko zlo, stoga, Božji sud stiže posvuda gdje je zlo, i svugdje vlada Božji sud, nema izuzeća.