Flm 7-20: Kako crkvena godina ide kraju idu i Pavlove poslanice kraju. Danas čujemo riječi poslanice Filemonu. Ova je poslanica pisana kao privatno pismo kojeg Pavao piše jednom od svojih obraćenika s kojim je postao veliki prijatelj. Naime, radi se o zauzetom čovjeku koji je u svojoj kući u Kolosima redovito okupljao kršćane na njihove sastanke. Njegov rob Onezim ga je okrao i pobjegao najvjerojatnije u Rim da se  skloni od progonstva i hapšenja. Onezim je došao u vezu sa zatočenim Pavlom i postao kršćanin. Pavao ga zavolio kao svoga sina. Ali on je po zakonu pripadao Filemonu. Slučaj je za obojicu bio neugodan i težak prekršaj jer se trebao  vratiti svome gospodaru, a  Pavao ga nije mogao držati kod sebe bez suglasnosti Filemona. Pavao, stoga, piše preporuku za roba i otprema ga u pratnji Tihika, koji ujedno nosi i posljednje vijesti kao jedno pismo ili poslanicu za Crkvu u Kolosima. To je poslanica Kološanima. Pavao moli Filemona da bude blag. Onezim se vraća drugačiji nego je bio prije kad je pobjegao. Više nije samo rob, nego i brat u Kristu, pa ga Filemon kao takvog treba i primiti. Pavao je to mogao i narediti, imao je za to vlast, ali Pavao koristi radije drugačiji postupak i poziva se na prijateljstvo, poštovanje i hvalu. Pavao poznaje Filemonovu vjeru i ljubav. te nema potrebe da naređuje. Filemon će učiniti kako ga on moli. Ovakav Pavlov stav je direktno rušenje robovlasničkog društvenog uređenja, što je ravno pobuni ili ustanku u rimskoj imperiji. Pavao to radi na jedan određeniji način, on ne vodi političku kampanju, već radije se zalaže za propovijedanje Evanđelja, te za unutarnje preoblikovanje ljudskog života i međuljudskih odnosa. A to će dovesti do uspostave kršćanske civilizacije ljubavi, te time i do raspada robovlasničkog sustava. Onezim je pobjegao kao rob, a vratio se kao brat. I gospodar Filemon i rob Onezim, za Pavla su braća u Kristu. Prema Pavlovom djelovanju očito je, da za života neće stići sve ni izreći što mu je Krist rekao, a njegova već učinjena djela govore, kao da su na djelu življena dva ili tri života. Kraljevstvo Božje ne samo da se jako brzo širi, nego sa sobom nosi korjenitu civilizaciju Duha, koji mijenja ovaj svijet.

Lk 17, 20-25: Ranije smo rekli da je glavna Isusova misija uspostaviti Kraljevstvo Božje na zemlji. A Božje kraljevstvo je Novi Božji svijet u kojem se život zasniva na ‘zakonu ljubavi’, prema Bogu i bližnjemu. Da je Isus Krist u tome uspio, vidi se iz Pavlova djelovanja. Kraljevstvo Božje je na djelu. Uspostavlja se civilizacija ljubavi, pa tako je Božje kraljevstvo prvo poluvrijeme za kršćane u kojem su na dobrom PUTU s Isusom za svoje drugo vječno vrijeme. Djela su božanske kozmičke snage. Stvoreni svijet iz uređenog kozmosa teži prema savršenoj božanskoj preobrazbi svega stvorenog, a početak je viđen na Kristovom tijelu.