Tit 3,1-7: Kada su Isusa pitali: Je li dopušteno Cezaru plaćati porez ili nije, Isus je razborito i pomno odgovorio: „Cezaru dajte što pripada Cezaru, a Bogu što je Božje“. U skladu s Isusovim odgovorom apostol Pavao uči da se vjernici trebaju pokoravati poglavarstvima i vlastima. Ovdje nije naglasak na ljudima, nego na službama koje vlasti i poglavarstva obnašaju jer jedino tako može nastati svako dobro djelo, ako na njega budu svi spremni. Kršćanski stav nije oporba u svadljivosti i srdžbi, nego u blagosti i dobroti, prema svim ljudima. Temelj ovakvom kršćanskom stavu, Pavao nalazi u dobrostivosti i blagosti našega Spasitelja, Boga Oca, koji nas opravdava za život vječni preko kupelji preporođenja i po obnovi Duha Svetoga kojeg je na nas izlio po Isusu Kristu, našem Spasitelju. A oni koji su bili oporba i vikali: „Krv njegova na nas i na našu djecu“ (Mt 27,25), od njih je uzeto Božje kraljevstvo i dano narodu koji donosi njegov plod. Trebate znati, i ja nekoć bijah nerazuman, nepokoran, ratoboran, poput ostale braće u Židovstvu, misleći da radimo sve po Zakonu dobro, ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega Boga, tek tada smo shvatili da smo opravdani njegovom milošću i po nadi postali baštinici života vječnoga. Pavao, iako je uvaženi teolog iz škole velikog učitelja Gamalijela, prezreo je svoj otpad i svu skromnost i pravednost iz Zakona, i pošteno priznao, u svojoj poniznosti, da je bez Krista služio svim opačinama.

Lk 17, 11-19: Svako čudo Isusovo kao Božji intervent zaslužuje pažnju, pa tako i ozdravljenje devet židovskih gubavaca i jadnog Samarijanca. Ali ovdje je naglasak na kontrastu ponašanja ozdravljenih. Samo se jedan, nakon što je izvršio što zakon propisuje, ponovo vratio zahvaliti Isusu s velikom vjerom koju vidimo u iskazanom poštovanju prema Isusu. Zanimljivo, Isus je na PUTU u Jeruzalem pa i gubavce šalje na taj PUT, i tek su na pola puta ozdravili, ne odmah kod riječi Isusovih, a smo se stranac Samarijanac, kojeg su Židovi držali nevjernikom, vratio natrag zahvaliti Isusu, slaveći Boga u sav glas. Nežidov, a tako zahvalan Bogu, postaje Isusov učenik, kojem Isus kaže: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!