Trideseta nedjelja kroz godinu 2024 – b 

Svojim mesijanskim poslanjem Krist je postao jedini pravi svećenik ljudskog roda. (Misal)
Poslanica Hebrejima,  koju slušamo na današnju nedjelju,  govori o kakvom je svećeništvu riječ:

• Isus je vjeran i ovjerovljeni svećenik. On je ovjerovljen kod onoga koji ga  postavi. (Heb 3,2)
• Isus je milosrdan veliki svećenik.  (Heb 4,16)
• Isus je savršeni veliki svećenik. (Heb 6,1)

Danas želimo vidjeti,  prema uputi Poslanice Hebrejima, kakvu snagu Kristovo svećeništvo ostavlja na one koji su po sakramentu krštenja, potvrde i euharistije ucijepljeni  u zajedničko svećeništvo svih vjernika?

• Kod sakramenta krštenja zaprimili smo svoje posvećenje i dužni smo se brinuti za njega.
• Kod sakramenta Potvrde svi smo bili posvećeni i pomazani za zajedničko svećeništvo s nakanom da sudjelujemo s Kristovom Crkvom u posvećenju svijeta i spasenju duša.
• Sakramentom potvrde zaprimili smo obvezu spasenja drugih, i kao apostol  moram raditi na širenju Kraljevstva Božjega.

Poslanica Hebrejima opominje:
„Nadiđimo početnički nauk u Kristu … jednom smo prosvijetljeni i okusili dar nebeski i postali dionici Duha Svetoga. Okusili smo Lijepu riječ Božju… ne idimo uvijek ispočetka.“ (Heb 6,1)
A to znači da je kršćanin dužan privatno i javno širiti svoje znanje o Kristu i njegovoj ljubavi,  jer se samo tako stječe častan naslov „izabranog roda i člana kraljevskog svećeništva“.

• Samo na taj način vjernik potvrđuje svoju učiteljsku službu u Crkvi.
• I dok se slavi Kristova žrtva, vjernici sudjeluju u svećeničkoj službi Crkve. I tu su moguće različite službe: služba ministranta, čitača, pjevača do vjernika koji pjeva i moli.
• Svaki Kristov vjernik dužan je voditi brigu kakav je pastir u svojoj sredini?  Kakav primjer dajemo svojim životom?
  Svatko od nas pozvan je sudjelovati u pastirskoj službi Crkve. Uvijek smo za nekoga odgovorni, jer uvijek netko ide za nama.
  A kakvi smo, takvi će biti i oni koji za nama idu.

Sveti Augusti kaže:
„Da  sv. Stjepan nije molio za svoje progonitelje, možda mi danas ne bi imali Svetoga Pavla.
Da Sveti Augustin nije imao izrazito pobožnu majku Moniku, možda ne bi nikada imali Svetog Augustina.
Da mi kršćani nismo imali dobrog učitelja Isusa Krista, možda nikada ne bi doznali za milosrđe nebeskog Oca.
Pogledajmo primjer iz današnjeg  Evanđelja po Marku.
Slijepi Bartimej ide za Isusom i moli: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“
Isus, koji je veliki milosrdni svećenik kaže: „Idi, vjera te je tvoja spasila!“ (Mk 10, 46-52)
Sveti Toma Akvinski upozorava: „Bog uslišava naše molitve ako je ono zašto molimo dobro.“ Ako tako nije molitva ne može biti uslišana.
Treba uvijek i svagda ostvarivati svoju časnu ulogu člana kraljevskog svećeništva.
Jer, Isus, vjeran i ovjerovljen veliki svećenik poručuje: da i krštenik-pomazanik mora biti savršen kao što je savršen njegov Otac. Mora biti milosrdan kao što je milosrdan njegov Otac. (Mt 5,48)

• Nekada se osjećamo kao da se Bog zaboravio smilovati našoj žrtvi.
• Čini nam se da nema napretka.
• Treba se ohrabriti.
• Mi smo njegova djeca.
• On nije digao ruke od nas.
• On će dovršiti sve naše dobro koje smo započeli.

Gospodine … ja sam počeo, ti dovrši.
Svi se radnici hvale kada izgrade jednu veliku zgradu i kažu: Ja sam gradio ono djelo koje je neki arhitekt isplanirao.
Naš je arhitekt Bog Otac.  On je naš temelj. Naš standard rada je Isus Krist. Snaga našeg duha je Duh Sveti.  
Sveti Pavao kaže Filipljanima:
Onaj koji je počeo dobro djelo među vama i dovršit će ga. (Fil 1,6)
Naš dio posla je ostati u zajedništvu Kristova svećeništva koje je vjerno i ovjerovljeno, koje je milosrdno i savršeno.
To je sinovsko pouzdanje koje imamo u njega. (Iv 5,14)
A znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube (Rim 8,28).

Župnik