Ef 4, 7-16: U početku četvrtog poglavlja uvidjeli smo snagu kršćana kojima Bog Otac zaista u novom prepoređenju iz vode i Duha Svetoga daje, da jesmo djeca Božja i naš Bog, ne samo da je Bog, nego Bog Otac. Danas vidimo kako po Kristu, kojem je darovao vlast nad cijelim svijetom, daruje milost svakom na mjeru. Neizmjerno bogatstvo može i dati svakome koliko on može primiti. Jednostavno rečeno, kolika je posuda, toliko u nju može stati tekućine. Duh se Sveti, kao u slici neizmjerne vode u morima, prelijeva u mjerljivu posudu-osobu. Ta neograničena vlast ima temelj u njegovu silasku s neba na zemlju i uzlasku sa zemlje u nebo, koji su se zato zbili da Krist mogne sve ispuniti. Budući da je pravi gospodar koji svojom nazočnošću sve ispunja, može također i Crkvu bogato obdariti. Takav Isus, koji siđe i uzađe, prošavši cijeli svemir, sišavši i u podzemlje, te iz njega ustade i uzađe, postavlja neke za apostole, neke za proroke, neke za evanđeliste, neke za pastire i učitelje. Ta ista Crkva ima samo jednu glavu i jednodušna je, jer ima za dušu Duha Svetoga, koji je po Kristu popunio sve praznine stvorenog svijeta. Bog je dakle nad svime i u svemu. Nitko nije postao ni apostol, ni prorok, ni evanđelista, ni učitelj, a da mu nije dana milost po mjeri Kristova dara. I kao takvi svi moraju težiti jedinstvu vjere koja sada ima moć posjedovanja spoznaje Božjeg Sina. Ostvari li to pojedinac u sebi, stječe mjeru nutarnjeg čovjeka, savršenog čovjeka. S Kristom i Duhom Svetim sjeme istine izlaže božansku nemjerljivu ljubav i snagu. Što je cilj svega toga, ništa drugo nego doći do mjere Kristove punine i gledati Boga licem u lice.

Lk 13, 1-9: Isus je već tri godine u svojoj javnoj misiji. Uzlazeći u Jeruzalem odašilja kratke, ali važne poruke. Važnost obraćenja iz ovoga i ovakvog sustava je neophodna. Ova ili ona tragedija koja se događa nije ništa drugačija, a još manje mjerljiva, od one koja će se deseti samom Jeruzalemu. Od slavnog grada, njegovih slavnih zidina i veličanstvenog hrama, neće ostati ni kamen na kamenu. Ista će to generacija doživjeti samo 27 godina kasnije (70 poslije Krista) totalno uništenje kada je židovski narod ostao bez svog teritorija i države. Tek 1948. Ujedinjene nacije daju ponovo državu židovskom narodu. Kojeg li Isusovog proročanstva i koja tragedija. Većina se oglušila na Isusov poziv na obraćenje, a posljedice su nemjerljive. Plaćena je previsoka cijena. Dvije tisuće godina narod je u dijaspori.