Rasteš – otvori me u desnom kutu na strelici

1 Kor 15, 12-20: Kad Pavao govori o Kristovom uskrsnuću, onda govori o stožernoj istini koja ima presudnu važnost. S uskrsnućem stoji ili pada kršćanska vjera. Štoviše, uskrsnuće je stvarnost i to vrlo dobro utemeljena. Većina onih koji su vidjeli uskrslog Gospodina još uvijek žive i svjedoče. Pavao ovo piše 25 godina nakon događaja Uskrsnuća. Za Pavla je nerastavljivo Kristovo i naše uskrsnuće i idu zajedno. Ako se jedno prihvati, mora se prihvatiti i drugo, jer Kristovo uskrsnuće nije zasebno čudo i osobni doživljaj Kristov, nego početak sveobuhvatnog uskrisavanja svih ljudi. Tko bi nijekao uskrsnuće ljudi, on niječe i uskrsnuće Kristovo. U tom slučaju grijesi i dalje ostaju, mrtvi su zauvijek propali, a živi koji se uzdaju u mrtvog Krista najbjedniji su ljudi na svijetu. Za Pavla, čovjek izvan Krista živi i umire u grijehu. Krist je proljeće života. Izvan njega vlada smrt. Čovječanstvo nije skupina pojedinaca, nego sudbinski povezana životna zajednica: nekad s Adamom, a sada s Kristom. Kako je smrt po Adamu postala općenita, tako će i život po Kristu postati općenit, jer su njih dvojica predstavnici ljudskog roda i nositelji njihove sudbine. Nužno je naglasiti da osim uskrsnuća na život postoji i uskrsnuće na osudu (Iv 5,19).

Lk 8, 1-3: Ako je Kristovo uskrsnuće događaj proljeća, a to je doba kada se i u prirodi budi život, onda današnji izvještaj iz Evanđelja govori o velikim Isusovim nastupima diljem Palestine, i ovo je proljeće njegovog božanskog djelovanja. Njega prate ponajprije apostoli, mnoštvo naroda, a danas po imenima govori i o ženama koje su u pratnji, a tu su i mnoge druge koje nisu imenovane. Među njima bilo je i onih koje su iz višeg sloja društva i rado su Isusu pomagale i financijski. Ovakva otvorena suradnja sa ženama je neobična za Židovsku sredinu. Isus, i u ovom segmentu svakodnevnog života postavlja nove standarde jer pokazuje neobičnu otvorenost suradnji sa ženama. Dok židovskom rabinu nije bila dopuštena takva suradnja sa ženama u njegovoj pratnji, Isus se ponaša sasvim prirodno prema muškom i ženskom rodu, primjereno njihovim darovima za posao kojeg obavljaju. To je izazivalo stalnu kritiku od strane njegovih protivnika. No Isus ovdje čini strahovit civilizacijski napredak u kojem će kršćanstvo vratiti dostojanstvo čovjeku, kako slobodnjaku tako i robu, kako muškom biću, tako i ženskom. Za robove i žene to je uskrsnuće na proljeće novog života.