1 Kor 7, 25-31: Do apostola Pavla, ne samo da su stigle poteškoće kroz koje prolazi mlada zajednica kršćana u Korintu, nego su stigla i neka pitanja koja su vezana za brak i obitelj. Na njih Pavao odgovara onako kako je vidio objavljena evanđeoska načela. Brak treba živjeti tako da se nikada ne naruši veza s Bogom, koji je utemeljitelj bračne zajednice. Pavao, sve različitosti ne gleda kao manjkavosti, nego ih vidi kao različite udove koji služe jednom tijelu. Kako je grad Korint multietnička sredina, javljaju se i složenosti oko kršćanske ženidbe, kao što su miješani brakovi, brak slobodnjaka i roba ili ropkinje. Postavlja se i pitanje statusa onih koji ostaju u ‘djevičanstvu’. Unatoč različitim službama i staležima, Pavao uvijek ženidbu gleda kao zajednicu koja je životno povezana i uzdignuta na isto dostojanstvo, unatoč razlici u službama. Bio rob ili gospodar Krist je u svima. Ovakvim stavom, Pavao načelno uspostavlja jednakost i jedinstvo u Kristu, čime žestoko potkopava postojeći robovlasnički društveni sustav. Pavao i na status neudanih ili neoženjenih (djevičanstvo) ne gleda kao stanje osamljenosti, nego uviđa razliku između onih koji su odabrali bračnu ljubav i oni koji su odabrali Ljubav Krista. Ovi posljednji započeli su život onakav kakav je u vječnosti. U svim Pavlovim stavovima oko Ženidbe i djevičanstva dade se nazreti kako sve zemaljsko gubi vrijednost, i nije dobro nikada izaći iz evanđeoskih načela življenja. Treba znati da sve nevolje s vremenom gube svoju težinu, a u vječnosti potpuno. Tada nastupa stanje blaženstva za one koji su ga dostojni.

Lk 6, 20-26: Upravo Isus, pred svojim apostolima, koje netom izabrao, i narodom između kojeg je izabrao apostole, u današnjem Evanđelju iznosi ‘načela blaženog života’. U ‘nastupnoj besjedi’, Isus je izrekao ‘osam blaženstava’, koje još pojačava u kontrastu života kojem je „Jao…!“. Isus je dobro složio svoj nastupni govor po sadržaju i obliku prave „učiteljske službe“. Govor je upućen svima koji su ga spremni slušati. Blaženi su životi otpočeli za mnoge nabrojane u ‘besjedi’ i za njih je Kraljevstvo Božje snaga budućnosti. Svaki Isusov učenik koji živi od njegove riječi već je blažen, pa makar je siromašan, nepovlašten, diskriminiran, socijalno ugrožen ili onaj koji bilo kako trpi. A bogatašima je već ovdje lijepo i dobro, oni i ne očekuju veće dobro od onoga koje posjeduju. Oni od Boga ne očekuju spas jer ga vide u svemu što je ovdje i sad. Takvima i ne pristaje drugo nego uzvik „Jao…!“. Nastavak ove ‘Besjede’ ne ostavlja prostora za manipulaciju izgovorenih Kristovih riječi, jer ih Isus zaključava s novim zakonom Ljubavi.