1 Kor 4, 1-5: Još ranije smo istaknuli Pavlov stav da je za kršćane Isus Krist mudrost Božja koja tvori zajedništvo i mir na čemu treba, sada i u budućnosti, graditi ispravan odnos prema Bogu i čovjeku. Nisu svi predmeti proistekli iz ljudskih odnosa za naravni ljudski sud, mnoge treba ostaviti za nadnaravni, Božji sud. Stoga, kršćani koji ne žive život u Duhu, nego još uvijek po tijelu, u međusobnim odnosima često imaju iskušenje olakog osuđivanja. Treba imati na umu, od koga dolazi „spasenje“, od toga dolazi i sud. Pavao se ovakvim stavom ne dodvorava Krinćanima, nego kaže:
„Meni ipak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim … moj je sudac Gospodin.“ Imajte u vidu da sam samo sluga Kristov koji dijeli istinu i snagu spasenja. Ja, osobno, nisam svjestan nikakve krivnje. Pavao kao da želi reći, moja je savjest potpuno čista, jer je nadahnuta vjerom i ljubavlju i pročišćena je krvlju Kristovom, i kao takva jedino je podložna Božjem sudu. Stoga se ljudi ne smiju miješati u Kristovo pravo. Učitelji su njegove sluge, i njegovo je da ih sudi. Osim toga ljudi ne mogu sve znati, pa ne mogu pravo ni suditi. Samo Bog poznaje tajne i namisli srdaca. Prema tome neispravan je postupak strančara kada daju prednost jednome učitelju pred drugim.

Lk 5, 33-39: Kao što Pavao svojim kršćanima predstavlja lik i osobnost jednog kršćanina, tako Isus u današnjem evanđelju oslikava „nove ljude“ za „novi savez“ , novo vrijeme i novi put spasenja. Procesi tranzicije nisu nikada jednostavni. Za njih je potrebno puno žrtve i napora, kako to kaže Isus Šimunu, jer od sada ćeš umjesto ribe, ljude „loviti“. Koliko god je to Božje djelo, ono je djelo i Isusovih učenika, u kojem se očituje ljubav do granica potpunog predanja života. Tako svaka žrtva kao i žrtva posta, o čemu Isus danas u Evanđelju govori, ima novu vrijednost u Kristovom predanju i uzdignuću. U Kristovoj ekonomiji spasenja ide i novi stil života. Parabole: „Stara krpa na staro odijelo“ i „Novo vino u nove mješine“, dobro govore o novosti Kristova vremena, ali vremena koje ne ruši staro, nego u tranziciji nadgrađuje novo.