1 Kor 3,1-9: Pavlova je “novost kršćanskog života”, u odnosu na sve ostale, u tome, što su svi kršćani primili Duha Svetoga i postali duhovna bića, ali to je u pravom smislu tek onda, ako žive po Duhu. Samo su takvi savršeni (postaju „zreli kršćani“ s proživjenom vjerom). Inače su ‘zemaljska bića’ , jer žive život samo na razini tijela i duše, ali ne i Duha i zato su ne zreli. Tko prima Duha, ima obvezu živjeti po njemu. Pavao spočitava strančarenja, zavisti i prepiranja, i gdje to postoji tu vlada ljudski duh, a ne Božji. Božji Duh stvara jedinstvo. Strančarenja dokazuju da su Korinćani ‘zemaljski ljudi’ ljudi, a ne ‘pneumatici’, tj. duhovni. Ne može biti među vama razlike, kaže Pavao, ako slušate Pavla ili Apolona, jer svi su propovjednici i učitelji samo, ‘sluge Božje’ koji moraju po Božjoj odredbi služiti ljudima da mogu biti spašeni. Spasenje dolazi od Boga, a ne od propovjednika. Nema tu razlike ako jedan sadi a drugi zalijeva, sve doprinosi da riječ Božja raste u vama. To jest, nešto, i zato će primiti zasluženu plaću, ali s druge strane nije ništa, jer rast dolazi samo od Boga. Zato je besmisleno reći: ja sam Pavlov, ili ja Apolonov. Često to danas biva, da je drugi svećenik, ja bih išao u crkvu, ili da je drugi Papa, ja bih možda bio bolji vjernik. Nikoga se tu ne smije prezirati, jer svi su ‘Božji suradnici’ i treba ih se držati onim što jesu, a ne onim što nisu. Svatko ima nešto dobra što mi možemo ponijeti, a nikada se ne smije prezreti djelovanje našeg Duha u Zajednici kršćana. Jer neću biti suđen, niti nagrađen po tuđem dobru ili zlu, nego samo po svom. Svi smo pozvani izgrađivati, podizati a time i ozdravljati svoju Zajednicu kojoj pripadam i s kojom svaki dan živim. Za nju postoji i odgovornost. Pogledajmo što to Isus čini.

Lk 4, 38-44: U prethodna dva dana, vidjeli smo očitovanje Isusa na temelju riječi proroka Izaije, i tko je Isus, očitovanjem Zlih duhova, koji znaju da je Isus Sin Božji, jer ih nitko drugi ne može istjerati. I čim su počeli gubiti svoja prava, to je znak da je nastupilo Božje Kraljevstvo. Danas u Evanđelju Isus napušta Kafarnaum i posjećuje Šimunovu kuću gdje leži njegova punica koju je mučila vrućica. Nazočna rodbina moli Isusa da pomogne bolesnoj ženi. Isus ne ispituje okolnosti bolesti, nego ‘zaprijeti vrućici ‘i ona napusti bolesnicu. Vrućica je kod promatrača shvaćena kao djelovanje Zloga, od čega je Isus oslobađa. Ona ustaje i poslužuje goste. Isus je u tom mjestu u večernje sate ozdravljao mnoge polažući na njih ruke. Iz mnogih su izlazi zlodusi vičući: „Ti si Sin Božji“! Isus kamo god krene, odgovorno se postavlja prema potrebi čovjeka, jer zbog njega je tu. A sutra će taj isti čovjek mjesto njega biti tu, i nastaviti Isusovo djelo, primivši od njegovog Duha milost posvetnu, za milost djelatnu.