1 Kor 2, 1-5: Ranije smo istaknuli kako su kršćani u korintskoj zajednici, onakvi kavi jesu, najbolji dokaz da Bog ne spašava ljude njihovom mudrošću. Naprotiv, zajednica se sastoji od skromnih i jednostavnih vjernika, a mudri, idući svojim putem, nisu došli do spasenja. Bog, dakle odbacuje mudrost kao sredstvo spasenja i to se vidi na Pavlovom propovijedanju, koje ljude Bog poziva k sebi u Crkvu. Pavao je nekoć nastupio pred Korinćanima kao skromni propovjednik, a Korinćani su ipak pristupili k spasenju. Očito to nije djelo, ni ljudske mudrosti, ni vještine govora, nego je to djelo Duha Svetoga i Božje moći. Pavao je dobro znao Isusovu divnu poruku: „ Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Mt 11,25)

Lk 4,16-30: Tijekom svoga javnog djelovanja u Galileji Isus dolazi u „Nazaret“ gdje je „odrastao“. Kao pobožan Židov, Isus svake subote ide u sinagogu na službu Božju pa tako i te subote u Nazaretu. Nakon uvodnih molitava i čitanja iz Tore-Svetog Pisma za subotnju službu Božju, Isus ustaje da pročita, a zatim protumači proročka čitanja iz Pisma. Pruže mu knjigu proroka Izaije, a on je otvara, i od Boga upućen, nailazi na tekst: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovijesnikom biti sriromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ Što znače ove riječi? Upravo to: Isus obistinjuje da u samom čitaču prebiva Duh Božji, da ga je Gospodin kod krštenja pomazao za Mesiju i priznao svojim Sinom, da je poslan naviještati evanđelje siromasima, prije svega evanđelje oslobođenja zarobljenima od grijeha. Slijepi će opet progledati, potlačeni će biti slobodni, Gospodnja će se „godina mira“ razglasiti. Isus smota svitak Pisma, vrati ga poslužitelju i sjede, jer se propovijed obavljala sjedeći, te nastavi svoju propovijed. Svi su napeto slušali i gledali kako će to Isus „kod kuće“ propovijedati. Na iznenađenje svih, on tumači proročku riječ tako, da se „danas ispunilo ovo Pismo u vašim ušima“. Zajednica to sluša, a gdje god se prihvaća spasiteljska riječ koju naviješta Isus, tamo prodire i konačno spasenje, višestruko oslobođenje čovjeka i društva. Ipak treba naglasiti da njegovi nisu prepoznali u njegovom djelovanju da je to djelo Duha, niti pravu bit njegove osobe kao Sina Božjega. Zbog slabe vjere on neće niti jednim čudom potvrđivati svoje Božanstvo, a mještani upravo čudo traže, nego još jače izaziva njihov bijes ukazujući na proroka Iliju kojega Bog nije poslao pobožnim Židovima, nego poganskoj udovici u Sidonu. Sidon je u drugoj državi i tamo je drugi narod. A, Ilijin nasljednik, Elizej čudesno ozdravlja Sirca Nama, poganina. Isus ovim daje do znanja da njegov put vodi iz ‘židovske zemlje’ do svih pogana na svijetu. Izbjegao je njihov napad i nastavio svoj misijski put po Galijeji i Judeji.