Dvadeset druga nedjelja kroz godinu 2024-b

Svi se slažemo da s čovjekom u neka vremena nešto nije u redu. Po zlu koje čovjek čini, zaključujemo: Ovo su zla vremena. Nužno je ustvrditi: Nema zlih vremena, nego ima zlih ljudi u određena vremena.
         Evo što kaže sveti Bonaventura:
„Bilo je nužno Božje zapovijedi izložiti u uvjetima grešnog stanja, u kojem je svjetlo zamračeno a volja skrenuta s pravoga puta.“
         Što kaže knjiga Ponovljenog  zakona  (Pnz 8), čujmo još jednom:
„A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vam danas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što zapovijedam, niti što od toga oduzimajte … Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost.“
Deset zapovijedi pripada Objavi Božjoj.
One uče čovjeka pravoj čovječnosti. Ističu bitne dužnosti prema Bogu i čovjeku.
One su upisane u glasu ljudske savjesti.

One su nepromjenjive, i obvezuju uvijek i svagdje. Prekršimo li jednu zapovijed znači povrijediti sve ostale (Jak 2, 10-11).
One su urezane u srce ljudskog bića.

         Sveti Jakov u svojoj Poslanici, koju čujemo danas u drugom liturgijskom čitanju, kaže:
„Braćo moja ljubljenja! Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.“
         Sam Isus zatekao je teško moralno stanje u Židovskoj zajednici, u kojoj najpozvaniji ozbiljno krše Božje zapovijedi a strogo obdržavaju ljudske uredbe, samo da bi bili zapaženi kod naroda.
Isus, stoga želi očistiti srce u kojem su usađene Božje zapovijedi.
Nutrina čaše je važnija od vanjštine.
Zato ga jedan njegov učenik  pita: „Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?“
A Isus odgovara: „Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.“ (Mt 19, 16-17)
Dodamo li tome i ove Isusove riječi: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda“ (Iv 15,5), možemo uvidjeti kako Spasitelj  dolazi činiti djela u kojima otkrivamo obdržavanje njegovih zapovijedi.
On ljubi Oca i svoju braću, našega Oca i našu braću.
Njegova je moralna preobrazba društva uspjela.
A kakvo je stanje danas?
Danas se cijeli svijet  bavi istinom: Grešno stanje postoji i ono nadvladava!
Nužno se nameće pitanje:
Tko su proizvođači grešnog stanja?
Iz Objave i naravnoga zakona upisanog u ljudsko srce i savjest, odgovor glasi: Čovjek!
Tko su ti ljudi? 
 Svi oni koji krše Božje zapovijedi i žive u grešnom stanju, stanju u kojem je svjetlo zamračeno a volja skrenuta s pravoga puta.
To su svi oni koji su napustili mudrost i razboritost, a time povrijedili vrhovno dobro zajednice koja se zove PRAVDA.

Krši li se ma koja Božja zapovijed, nje nema, nema pravedna čovjeka, nema pravedna društva. Čovjek je bolestan, on se otkinuo od TRSA koji mu daje životni SOK.

To su svi oni koji su samo slušatelji Božjeg zakona, ali ne i vršitelji.

To su oni koji lickaju vanjštinu života, ali ne rade na čistoći savjesti i preobrazbi srca.

To su oni kojima Božji Duh nije pravilo ponašanja, nego veoma su često u službi Zloga, dok vlastiti narod vapi: „Izbavi nas Gospodine od Zloga“ .

Može li se to i dogoditi?
Može, ako poslušamo još jednom riječi Isusove: „Poslušajte me svi i razumijte!“
Što sve izlazi iz srca čovječjega: zle namisli, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva i pohlepa, opakost i zloba, razuzdanost i razvratništvo, zlo oko i psovka, uznositost i oholost, te kruna svega je bezumlje.
„Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“. (Mk 7)
Težak je, a nekada u neka vremena i pretežak teret za zajednicu, čovjekov grijeh.
Zapovijedi su Božje dane kao dar čovjeku.
I sam Bog svojom milošću čini mogućim obdržavati te zapovijedi, koje su neophodne za grešno bolesno stanje u društvu.
One su jedini lijek.  One su božanski sok.
I sam je rekao: „Ja sam trs a vi loze“. (Iv 15)

Župnik