Povijest pokazuje: Kome je „JAO“, a kome „bravo“?!  (XXI.tj.pon.)

2 Sol 1, 1-5. 11-12: Pavao, Silvan i Timotej pišu ovu Poslanicu Crkvi Solunjana, „ koja je u Bogu, našem Ocu, i Gospodinu, Isusu Kristu.“ Nakon što je Pavao utvrdio kakva su oni i čija Crkva, nastavlja krasnom željom upućenoj mladoj Crkvi, pa kaže: „Milost vam i mir od Boga, Oca, i Gospodina, Isusa Krista.“ Iz uvodnog dijela Poslanice vidi se poseban razlog zahvale Bogu za vjeru, ljubav i ustrajnost solunskih kršćana. Njihova postojanost u nevoljama kroz koje prolaze, u Pavlu ostavlja trag s pitanjem: gdje je snaga takve čvrste vjere i ljubavi? Na postavljeno pitanje Pavao daje i odgovor: „Evanđelje naše nije došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome.“ Ovu mladu Crkvu koja je djelotvorno živjela svoju vjeru, Pavao ohrabruje i zahvaljuje Bogu koji u konačnici ne ostavlja svoje bez snage i nagrade. Dade se primijetiti, kako je izvanredno rasla vjera i množila se ljubav, tako je u Pavlu rastao i ponos. Zato Pavao moli za daljnju njihovu postojanost da ih Gospodin učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako njihovo nastojanje oko dobra, kao i samo djelo njihove vjere. Rekli bi današnjim rječnikom „bravo Solunjani“!

Mt 23, 13-22: Dok farizeji snuju zavjeru protiv Isusa, on još snažnije u svom sedmerostrukom „Jao“ polemizira s njima. Isus ne samo da naglašava postojanost licemjerja kod slijepih vođa koji stvaraju mnoštvo kompliciranih zakona i razaraju duh i sam smisao zakona, nego ih ozbiljno osuđuje. Dok kod Solunjana vidimo kako žive i rade na način da pokažu djelotvornu vjeru, u Evanđelju Isus naglašava kako život i rad farizeja razara vjeru. Njihova oholost i sebičnost vrebaju na svakom koraku i ta vanjska dostojanstvenost bila je teška za podnijeti. Zato nju Isus zove prijevarnom ili farizejskom. Mnogo govore, a ne čine. Ako čine, sve čine da bih drugi ljudi vidjeli. Time su najčešće gradili cijenu svoga položaja u narodu. Kada bi pridobili kojega poganina (prozelitu) za sljedbu, obično su ga isticali kao primjer njihovog dobrog rada. Da su krivo radili i mislili, pokazalo je vrijeme. Kršćani su kroz patnju i kušnju rasli, što se vidi iz poslanice Solunjanima, a Židovstvo je u vremenu stagniralo. Isusove riječi današnjeg Evanđelja protiv farizeja i pismoznanaca su jako ozbiljne, ali to još nije sve. On će nastaviti dalje još ozbiljnim tonom. Ne libi se javnosti reći kome je “Jao”. Isusova sveukupna poruka glasi: “Sve prolazi i proći će, ali moje riječni neće proći nikada.” I danas one imaju istu poruku i snagu.