Druga nedjelja po Božiću 2022. – refleksija na Božić.

Dragi kršćanine!
Svaki dan se pitaš:
Gdje naći mudrost koja može utažiti žeđ za spoznajom mnogi tajni našega života?
Poslušaj što Knjiga mudrosti kaže:
“Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla je tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodine s kraljevskih prijestolja…“(Mudr 18, 14-15)
Ovih dana, a i danas čujemo:
Mudrost se Božja nastani među nama.
Ta je mudrost nama dostupna.

U svjetlu Božje riječi možemo tumačiti i tajnu svoga života.(Misal)

Jer ti, Svemogući vječni Bože, prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju.

Božja nam Riječ danas pomaže otkriti mudrost života.

Priznajmo da je mudrost stvarnost koja drži svijet, koja je stup svega postojećeg.

Ma kako bili potkovani ljudskim znanjem, ono ipak samo dotiče oblike života, ali ne i život sam.
Znanje dotiče zakonitost materijalnog i prirodnog, ali ne i zakonitost duhovnoga  svijeta.
Poznavati mudrost značilo bi poznavati bit života, a time i spasiti život kada je u opasnosti.
Dakle, tko ima mudrost, posjeduje besmrtnost.
Jer, danas čujemo u knjizi Sirahovoj (Sir 24) :
„Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti sred puka svoga se hvali.“

Pred mudrima, jer imaju rješenje zakona života, skidamo kapu.

Na mudrima počiva prošlost, mudri poznaju i budućnost.

Mudrac poznaje tajne života.

On svoju besjedu šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova i nastanjuje se među nama.

Mudrac zato kleči pred vratima Svevišnjega i tamo dobiva mudrost.

 

Njegova mudrost granica nema.

Naći ćemo je u Svetom Pismu.

Naći ćemo je u mudrim izrekama našega naroda i raznim knjigama.

Naći ćemo je u prirodi koja je otvorena knjiga Božje objave.

Ali ipak, vrhunska je mudrost sama Božja riječ, utjelovljena, a to je Isus Krist.

On je Božja mudrost koja je progovorila i objavila tajnu našega života.
„U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze.“ (Iv 1,1-5)

Tko se dakle susretne s Isusom Kristom, postaje mudar.

Tko prijateljuje s Isusom, postaje privlačan i fascinantan za sve ljude.

Želiš li postati glasovit, počni se družiti s Isusom Kristom, s njegovom Riječju i s Duhom.

Jer sv. Pavao kaže, da je u Kristu pokazan konačni smisao života, kad tvrdi:
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima u Kristu…. Bog Gospodina našega Isusa Krista, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati, prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.“ (Sv.Pavao  Ef 1,3-6)
On počinje svečanom i uzvišenom himnom, koja je oda Bogu.

Po sadržaju iskri kratkom ispoviješću vjere.
Pavao zbijeno izražava istinu u koju je vjerovao i koju je ustrajno propovijedao. U njoj se često jedna misao prelijeva u drugu, a druga potkrepljuje prvu.
           U prva dva retka tri puta je spomenut Krist.

Božji plan spasenja potekao je od Boga Oca, prije stvaranja, a objavio se i ostvario u Kristovu životu. Njime su obuhvaćene sve stvorene stvari, vidljive i nevidljive.
Ovdje, apostol Pavao, okom duha, duše i pameti, gleda sva otajstva što se odnose na stvaranje svijeta i spasenje ljudskog roda, i u djelu spasenja zamjećuje otajstvenu ulogu Oca, Sina i Duha Svetoga.
Svaka riječ nositeljica je nove misli i navještaja.
Bog je predodredio kršćane za „posinstvo“ u Isusu Kristu, oni su otkupljeni njegovom krvlju, zadobili su oproštenje grijeha i bogatstvo milosti.
Pavao ostaje bez daha na pomisao da je Bog izlio na nas svoju ljubav, odredivši već otpočetka učiniti nas dionicima svoga duhovnog bogatstva i svoje slave „u Kristu“.
Krist je u središtu Božjeg nauma. Tko vjeruje u njega, stječe slobodu po njegovoj smrti, zadobiva oproštenje, ima udjela u njegovom novom i uskrslom životu, postaje jedno s njime, njegov ud, te biva, na slavu Božu, uključen u kozmički Božji plan.
„U Kristu“ je Bog zamislio spasenje, u njemu ga je i ostvario. Pavao 164 puta u poslanici spominje izraz „u Kristu“.
Tako spasenje nije slučajna i sporedna stvar.
Ona je od iskona.
Svrha mu je ljude učiniti svetima.
Sav plan spasenja treba biti na slavu Božju.
Spasenje i slava Božja nisu dvije, nego jedna stvar.
Ako se gleda s Božjeg stajališta, onda je slava, ako se promatra s ljudskog, onda je spasenje.Bog je stvorio red u svemiru, a grijeh ga je srušio. Po Kristu Bog ponovno uspostavlja red na taj način što sve stvari povezuje s Kristom. Tako je nastala harmonija u svemiru.

Zato Ivan Evanđelista tvrdi:
„Svima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ (Iv 1,12)
Zaključimo: Isus je živa objavljena Istina, koja ima snagu  pokazati tajnu mudroga života.
Od punine njegove svi mi primismo i primamo, i to milost na milost.

Župnik