Treća uskrsna nedjelja  2022-c

Kršćanska braćo i sestre,
Kristov život, smrt i uskrsnuće, podarili su planeti Zemlji obilje Gospodnjeg milosrđa.
I stvarno je Gospodnja zemlja puna milosrđa.
Na sve strane čuju se riječi:

Ja te krstim!
Ja te odrešujem od tvojih grijeha!
Ovo je moje tijelo i krv!
Otvorena su nebesa!
Ljudi se rađaju na novi život – otkupljeni život.

Uskrsno vrijeme prebogato je vrijeme kršćanskim duhom.
A Krist poručuje: „Predadoh vam ono što ja primih od Oca svoga.“
Odnosi uskrslog Krista prema Apostolskoj zajednici  dobivaju sve dublju dimenziju prijateljstva i ljubavi.

Razvija se neviđeno razumijevanje, pouzdanje i povjerenje.
Stupanj odnosa ide do potpunog predanja.

Nije ni čudo, svi su uvidjeli da je Isus predao svoj život.
Svi su uvidjeli da Isus razvija osobni odnos prema Zajednici koja tek nastaje.
Ti su odnosi Otajstveni, baš onako kako održavaju život u zajednici Presvetoga Trojstva.

Život se odvija u prožimanju savršene ljubavi, što Apostoli u pouskrsno vrijeme prenose na Zajednicu koja nastaje.
I tako se rađa  „Božja obitelj“.

Obitelj, koja je prikazana u slikama od početka svijeta i divno pripravljena u povijesti izraelskog naroda.
Sve će se krasno očitovati dolaskom Duha Svetoga.

Svijet je stvoren u vidu Crkve – Božje zajednice, Božje obitelji.

Novi početak toj preporođenoj Zajednici daje u posljednim vremenima Krist, što vidimo kod Ivanova izlaganja u Knjizi Otkrivenja. Spaja se zemaljsko s nebeskim.
A njegova je nakana: Da svi budu jedno kao što smo ja i ti Oče jedno. Da nikoga od ovih koje si mi dao ne izgubim….

         Svaki dan Isus traži svoje, jer za njih je položio život.
Svako jutro otajstveno je s nama u Pretvorbi u Euharistiji.
Svaki dan želi biti i u našem srcu preko Euharistije.
         On živi i djeluje bez prestanaka u tišini Svetohraništa.
         Svojom milošću otvara vrata naše duše, našeg srca.
         Svaki dan nas tješi ili prekorava.
Svaki dan nas hrabri, razveseljuje ili opominje.

Dopušta nam i da padnemo, ali opet nas podiže, čuva nas od nas samih, od naših hirova. 

On je postao naša sigurnost i siguran Pastir naše duše.
Veoma dobro zna i naše loše i naše dobre strane.
On je Svjetlo u tami i Put kojega slijedimo, jer ide ispred nas kao Dobri Pastir.
Ta se ljubav neprestano gradi na obostranoj žrtvi.

Ona nas povezuje i spaja.
Ona nas prožima, baš onako kako je prožeo Petra dok ga tri puta pita: “Petre ljubiš li me! Petre volišli me!”

Isus ovim snažnim dijalogom pročišćava Petrovu i našu ljubav od sebičnosti, kako bi mogli usvojiti pravila života. Kao, Petar se mao i čudi, pa dobro me znaš, zašto me pitaš?
Zaista, On dobro poznaje nas, baš kako je dobro poznavao i Petra, znajući i njegove slabosti.
Poznajemo dobro i mi njega. Mi se dobro razumijemo.
Iako se naši životi razlikuju.

U njegovim ustima nema ni grijeha ni lukavštine
On nije, kad su  ga grdili, uzvratio psovkom.
Kad je trpio, nije prijetio osvetom.

Njegov život je zaista put ljubavi i praštanja.

Valjalo bi i nama shvatiti da drugoga puta nema u sadašnjem redu spasenja.
On zaista želi da ga dobro upoznamo. Ali on to i potvrđuje kad kaže da Njega njegovi poznaju.
Za sebe je potvrdio da je Dobri Pastir i time ostavio divan primjer da slijedimo njegove stope.
Sveta Misa – Euharistija obuhvaća cijeli njegov život, njegovu revnost, njegovo predanje.
On je tu Spasitelj.

Njegova su djela vidljiva.
On je sa svojima i slavi Žrtvu na žrtveniku.

Mi ga prepoznajemo osobito u lomljenju kruha, kao i učenici na putu u Emaus kada im se pridružio kao slučajni prolaznik.
Sjeo je s njima za stol, blagoslovio kruh, prelomio ga i dao, da ga blaguju.
Tada su ga poznali.
Ja poznajem svoje, ali i mene poznaju moji.
Župnik