Petnaesta nedjelja kroz godinu 2022.-c

Božja Riječ, ove nedjelje počinje ovako:
„Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga!
„Čuvaj zapovijedi njegove…“
„Obrati se Gospodinu, Bogu svome…“ (Pnz 30)
Braćo i sestre!
U našem životu postoje mnogi putokazi, kako oni vanjski, tako i oni koji su upisani u našem srcu i savjesti.
Među prve vanjske znakove treba ukazati na upute roditelja i odgojitelja, a život  kasnije  prate svi zakoni i propisi, koji su pomagalo našoj životnoj orijentaciji.
Kako se samo radujemo na bespuću nekom prometnom znaku koji nam govori gdje smo, ili navigaciji koja nas točno locira i vodi do određenog cilja. Ipak, nestane li signala, mi više nismo u navigaciji.
No, ‘vanjski znakovi? nisu danas cilj našega razmišljanja.

Mi se vraćamo onim znakovima koje je Bog zapisao u našem srcu.

Iako su oni ispisani i uklesani u kamen, ipak Božja Riječ zapisana je u našem srcu, u našoj savjesti, kao Božanska navigacija, da ih vršimo.

Taj zakon je nepogrešivi putokaz u našem životu, nije ni čudo kad je to ‘božanska navigacija.

U Knjizi Ponovljenog zakona vidimo, na kojim temeljima Mojsije utvrđuje Zajednicu Izraelaca. Uvijek je to upisani Zakon u ljudskom srcu: Ljubav prema Bogu i bratu čovjeku.
         To je pravilo i putokaz života! I tako treba navigat ovim svijetom.

Stoga, želimo li osnovati bilo koju zajednicu: obiteljsku, župnu, sportsku, uvijek temelj te zajednice mora biti Ljubav.
To je svakome jasno. Bez ljubavi nema života.
Zašto je to tako važno?

Nisu rijetke situacije kada u zajednici, bilo kojoj, nastaju prepirke, svađe i napetosti.
Kod svih prepirki, jedno je uvijek zajedničko:  udaljavanje od Božjeg zakona upisanog u srcu, a ono je izraženo u sebičnosti.
Hoćemo svoje božanstvo, „zlatno tele“, bio je to sebični krik Izraelaca. Ali Mojsije razbija tu sebičnost i vraća Zajednicu na temelje Božjeg zakona.
Slične probleme ima i sv. Pavao.

U svoje dvije Poslanice:  Galaćanima i Kološanima Pavao, utvrđuje Krista u ovome svijetu, koji je kozmička ljubav ili kozmički navigator.

U mnogim zajednicama postojale su snage koje su umanjivale značenje Kristova položaja u ovome svijetu.

Pavao jasno poručuje Galaćanima:

Vjera u Krista jedini je put spasenja.

A onda u Poslanici Kološanima produbljuje vjeru u Isusa Krista.

Evo njegovih riječi: „ Krist Isus Slika je Boga nevidljivog, Prvorođenac svakog stvorenja… On je Glava Crkve; On je Početak, Prvorođenac od mrtvih…  – uspostavivši mir krvlju križa njegova –  izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.“  (Kol 1,  15-20)
Drugim riječima, Pavao kaže: Drugog puta nema ako ćeš navigat do cilja.
Što bi Pavao naših vremena trebao razbiti, kao što je to u svoje vrijeme činio i Mojsije?

Iz naše svakodnevnice primjećujemo kako se jako puno troši energije, vremena i novca za održavanje razdaljine među ljudima.
Veliki, ako ne i najveći dio resursa na ovome svijetu koristi se za obranu jednih od drugih, stvarajući nadmoć jednih nad drugima.
Sadašnji Papa Franjo ulaže strahovite napore kako bi razbio to „zlatno tele“, tu sebičnost u svim porama života današnjega svijeta.

Neprestano svoje napore stavlja u službu mira i pomirenja, vraćajući čovjeka njegovu srcu u kojem se mora iskorjenjivati sebičnost života.

Korupcija i siromaštvo ne mogu zajedno.

Mir i  ratovi ne mogu zajedno.

Kao da Papa Franjo želi reći: Čovječe ja te volim!
Ne može se živjeti bez ljudi koji te vole. To je životna nužnost. I neprestano treba razbijati u svom srcu „zlatno tele“.
Životna deviza mora biti: ljubiti i biti sretan.

U evanđeoskim primjerima, koje Isus priča u današnjem Evanđelju, poruka je jasna: Ljubav nema granica i ona je u Božjem Kraljevstvu kozmička snaga.

Ljubav je kozmička komunikacija.

Gdje god je, i kad god je, ljubav zakon života, Isus poručuje: „Idi pa i ti čini tako!“ Navigaj, „ja sam Put i Istina i Život.
Papa Franjo samo slijedi ove Kristove riječi i kaže: Navigaj i ti Božji čovječe.

Župnik