Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu 2022.-c

Brdo Sinaj!
Odzvanja Božji glas…..
„Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako.
Napravili su sebi zlatno tele…
i klanjaju pred njim uz poklike:
Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te je izveo iz zemlje egipatske! …
Pusti sada da ih ognjem spržim, a od tebe ću učiniti velik narod, baš kao nekada što sam obećao Abrahamu i učinio…“ govori Bog Mojsiju.
A Mojsije, čovjek vjere i molitve, traži Božje milosrđe uz povik:

Sjeti se saveza i zakletve još od Abrahama, Izaka, Jakova… da ćeš baš od njih učiniti veliki narod. (Izl 32)

U predanoj molitvi Mojsije se uzdiže kao div u borbi s Bogom da zadobije spasenje za svoj narod.

I Bog ga usliša.

Dobro, „čuvao sam vas i sačuvao“ u zemlji egipatskoj više od četiri stotine godina dok niste postali brojan narod da možete baštiniti Obećanu zemlju i čuvati je od mnogih neprijatelja.

Baš u toj zemlji i sam ću skloniti SVOGA SINA od velike lisice Heroda.

Oprašta Gospodin i uvijek drži Savez s narodom koji sebi odabra za baštinu.

 

Imat će razloga ‘veliki potomak’ iz Božjeg naroda spjevati divnu pjesmu. (Ps 51)
„Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojega očisti!
       Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni….!“
Tisuću godina kasnije od potomstva Davidova, po Isusu Kristu, ide Objava za koju će sv. Pavao u poslanici Korinćanima (2 Kor 5;19) ustvrditi:

„Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio i položio u nas riječ pomirenja.“

I zato sam: „Zahvalan onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu, jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. A pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio….. I milost Gospodina našega preobilovala je …. Kad je po Isusu Kristu došla na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.“ (1 Tim 1 12-17)

Kako divno sv. Pavao objavljuje Božje milosrđe koje se po Kristu iskazuje do konca svijeta.
A što je Krist objavio pred svima:
pravednicima, grešnicima, farizejima, pismoznancima, običnom svijetu, učenima, vlastodršcima, svećenicima, dakle svemu puku Božjemu, pričajući tri prispodobe o Milosrđu Božjem?
Isus priča tri prispodobe.
Sve tri prispodobe se lijepo drže za ruku jer:

Koji bi pastir ako ima stotinu ovaca … ili, koja bi žena ako ima deset drahmi…. ili, koji bi otac ako ima dva sina….

I dok u mimohodu prolaze pokraj nas ove tri prispodobe, sami pokušavamo uhvatiti glavnu notu ove divne Božanske popijevke.

Ta glavna nota nije ni izgubljena ovca, ni izgubljena drahma, ni rasipni izgubljeni sin, nego Isus pjeva Božansku popijevku o Božjem veselju, o Božjem milosrđu, o Božjoj ljubavi, koja odzvanja u našim ušima:

Radujte se sa mnom!

Činjenica je:
svako obraćenje je kruna Božje nade i ljubavi, jer Bog iščekuje.

Iščekivanje … jest bol. Ali, ne živi se u ljubavi bez boli!

Ne živi se u ljubavi bez nade!

Dobri Otac kaže: „Ovaj moj sin bijaše mrtav i oživje!“

Ove Kristove prispodobe: pletu zamke, prodiru odasvud kao voda u poplavi, djeluju na pamet, na srce, na pamćenje, znaju taknuti svaku žicu, jer to je božanska melodija, i probuditi žaljenje, stid i priznati:

Otac me moj čeka.
Zar išta ima ljepšega, nego znati da imam Oca koji me uvijek čeka, a čeka me jer me voli i kad sam dobar i kad sam grešnik.
Na meni je samo reći: Ustat ću i poći svome Ocu. Amen!

Župnik