Kome je dano znati otajstva Kraljevstva Božjeg? (24.tj.sub.)
Kome je dano znati otajstva Kraljevstva Božjeg? (24.tj.sub.)
*********
1 Tim 6, 13-16: Cijela Poslanica Timoteju zvuči liturgijski, a posebno njeno završno poglavlje. Pogledajmo: „Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može.“ U tom duhu, Pavao zapovijeda Timoteju pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom, čuvaj blago vjere i Božji zakon, besprijekorno i čisto. Treba naglasiti da kršćani, po Kristu, imaju život u milosti posvetnoj. Ona izvire iz one snage koja nije podlegla zemaljskoj sili, Pilatu, nego s božanskom snagom ukazala na vječnu ljubav u predanju života na Križu. Time Pavao naglašava, kako postoji čvrsta veza između Krista i kršćana jer su oni trajno u Kristu. Tu vezu upravo učvršćuju uskrsnuće Gospodinovo i krštenje po kojem smo trajno ucijepljeni u život, smrt i uskrsnuće Krista. Onaj tko bi nijekao takav Kristov i naš život s njime i u njemu, živi je primjer da ne zna tko je Bog i što on radi, jer nije on Bog mrtvih, nego živih, i takav se ne može hvaliti nekom mudrošću jer mu je pamet kratka. Nakon mnoštva Pavlovih dokaza i živući svjedoka, Pavao želi Kristov život i život kršćanina, predstaviti u slici stvorenoga svijeta. Zašto? Upravo zato, što je to u konačnici sve Božje djelo. Njemu čast i vlast vjekovječna!
***********
Lk 8, 4-15: Isus iznosi jednu divnu prispodobu iz svakodnevnog života o sijaču koji sije sjeme. Jedno je palo uz put pa pogaženo ili su ga ptice pozobale, drugo na kamen i osuši se, treće pade u trnje i uguši se, a konačno četvrto pade na dobru i plemenitu zemlju i donese stostruki plod. Ovaj primjer Isus završava riječima: „Tko ima uši da čuje, neka čuje!“
Učenici nisu zadovoljni, stoga postavljaju Isusu pitanje: zašto pričaš nešto što nedovoljno razumijemo? Zatim Isus ponovo učenicima kaže: „Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.“ A zatim im govori: sada dobro upamtite: Sjeme je Riječ Božja i može doživjeti četverostruku sudbinu, a samo je četvrto donijelo rod. Problem nije u sjemenu, tj. u Riječi Božjoj, nego u slušateljima koji slušaju. Slušatelji trebaju biti dobra zemlja, a sjeme uvijek nosi klicu života, iz kojeg će uskrsnuti život. Pred njim je proljeće života.
(Evanđelje od kvatri)
Lk 5,1-11: Nakon Isusovog djelovanja u Galileji, gdje je svoju misiju obavljao propovijedajući sam, nastavlja svoje propovijedanje u Judeji, ali sada ne više sam. Snažne Isusove riječi očarale su mnoštvo naroda. Prolazeći zemljom Palestinom svuda je činio dobro. Luka izvještava o masi naroda koji se gura oko propovjednika na obali Genezaretskog jezera, kako bi čuo od njega „riječ Božju“. Isus je prisiljen ući u lađicu u kojoj je Šimun i još neki ribari, te iz nje nastaviti i završiti svoju propovijed. Na Isusovu ljubaznu zamolbu bio je uslišan od Šimuna, vlasnika lađe. Sada ljubazno Isus moli Šimuna da izveze lađu na pučinu i zabaci mreže. Šimun je, kao i njegovi prijatelji na lađi, profesionalni ribolovac. Razumljiv je stoga i odgovor Šimuna: Učitelju, svu smo se noć trudili, a ništa ne ulovismo. Šimun je, usprkos bezuspješnom noćnom ribarenju na jezeru, poslušao Isusa i baca mrežu po danu, kada se riba ne lovi. Čuo je Šimun za Isusa i njegovu čudesnu moć, stoga i vjeruje njegovoj Riječi. Nagrada je za takvu vjeru obilje ribe. Neizmjerna moć i čudesna snaga riječi Božje svijetli u ovom prizoru, ali temeljna uloga povjerenja i poslušna vjera u Isusa i njegovu riječ. No, Šimun neće moći podnijeti blizinu „Sina Božjega“, zato i moli Isusa da odstupi od njega grješnika. Zanimljivo i kako Isus razrješava ovu dramu riječima: „Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!“ Drugim riječima, ostavit ćeš sve da bi dobio sve, ali ne bez djelotvornih napora i žrtve kojima ćeš pridobijati ljude. Ali za takav posao (lov) potrebno je potpuno predanje Bogu i Kristu, što Šimun, uskoro Petar, odvažno i prihvaća. Ali ne samo on, nego i još trojica njegovih prijatelja, čime su udarili početke budućih temeljnih struktura Crkve.