Kolosalni udarac židovskom i grčkom ‘sinkretizmu’ na otoku Kolosu (22.tj.sr.)

************

Kol 1, 1-8: Jutros počinjemo čitati poslanicu Kološanima. Kolosi su bili mali grad u plodnoj dolini rijeke Likosa, jugozapadni dio današnje Turske. U blizini su se isticali napredniji gradovi Laodiceja i Hijerapolis. Počeci Crkve u Kolosima počinju za vrijeme trogodišnjeg Pavlovog boravka u Efezu, kada su dvojica uglednih muškaraca Epafra i Filemon postali kršćani i zdušno se dali na širenje kršćanske poruke u svom kraju. Iako, Pavao nikada nije bio u Kolosima, dobro je upoznat sa stanjem od Epafre. Poslanicu je vjerojatno napisao iz Rima, a razlog pisanja je pojava „sinkretizma“, koji je pokušavao filozofske i religijske ideje postaviti na istu razinu s kršćanskim istinama, što je, možda, tendencija i naših dana. To je shvatljivo, ako znamo, da su stanovnici Kolosa uglavnom Grci i Židovi s nešto domorodaca. Pavao, stoga, želi da Kološani u potpunosti shvate Krista kao otajstvo Božje u kojem su skrivena sva blaga mudrosti i znanja. Kao što vidimo i ovu je Poslanicu započeo riječima zahvale. Njegove su riječi hvale srdačne i iskrene, a ne samo način da udobrovolji čitatelje i da ih primami na čitanje. Njegova ljubav, briga i molitva protežu se i na Crkve koje nije on osnovao kao i na zajednice kršćana koje nije nikada vidio. Vijest o njihovoj vjeri, ljubavi i nadi ispunja ga velikom radošću, te on sa svoje strane moli, da bi im Bog dao dublje shvaćanje i veću duhovnu zrelost. Tako za Pavla nema ni Istoka, ni Zapada, ni Sjevera, ni Juga, nego samo ljubav široka koliko i svijet i nazočna u svakom čovjeku.

********

Lk 4, 38-44: U prethodna dva dana, vidjeli smo očitovanje Isusa, i tko je Isus, očitovanjem Zlih duhova, koji znaju da je Isus Sin Božji, jer ih nitko drugi ne može istjerati. I čim su počeli gubiti svoja prava, to je znak da je nastupilo Božje Kraljevstvo. Danas u Evanđelju Isus napušta Kafarnaum i posjećuje Šimunovu kuću gdje leži njegova punica koju je mučila vrućica. Nazočna rodbina moli Isusa da pomogne bolesnoj ženi. Isus ne ispituje okolnosti bolesti, nego ‘zaprijeti vrućici ‘i ona napusti bolesnicu. Vrućica je kod promatrača shvaćena kao djelovanje Zloga, od čega je Isus oslobađa. Ona ustaje i poslužuje goste. Isus je u tom mjestu u večernje sate ozdravljao mnoge polažući na njih ruke. Iz mnogih su izlazi zlodusi vičući: „Ti si Sin Božji“! Isus kamo god krene, odgovorno se postavlja prema potrebi čovjeka, jer zbog njega je tu. A sutra će taj isti čovjek mjesto njega biti tu, i nastaviti Isusovo djelo, primivši od njegovog Duha milost posvetnu, za milost djelatnu.