Ljubav je Božja ‘bit’ , a ne neko svojstvo (sv. Marta)

*******

1 Iv 4, 7-16: Današnja čitanja govore o izvorima ljubavi i vjere. Treba istaknuti da je ljubav svojstvena djeci Božjoj jer je svojstvena Bogu, i Boga bez Božjeg Duha nije moguće upoznavati. A pravi izvor ljubavi je u Bogu, jer je plod Duha, a Duh je Božji. Stoga tko god ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga onoliko koliko je za ljudski zemaljski život potrebno. Kakav je Bog u sebi, pokazao je sam u povijesnom djelu otkupljenja. Po tome se vidi da ljubav nije neko Božje svojstvo, nego njegova bit. Ivan je do nje došao povijesnim iskustvom. Vidio je što je Bog učinio i po tom je zaključio što je Bog.
Biti na izvoru istine, na izvoru vode, na izvoru života, na izvoru ljubavi, znači potegnuti ono što je izvorno a važno za život. Apostol Ivan i dalje utvrđuje kršćanski izvor ljubavi i vjere. Kratak je i jasan, da jasniji ne može biti, kad kaže: „Bog je ljubav“,„Bog je Svjetlost“. Čovjek može i svojim umom dosegnuti da postoji izvor svemu što je stvoreno, ali sada Stvoritelj sam preuzima inicijativu šaljući svoga Sina jedinca na svijet da mi imamo život, zadobijemo oproštenje grijeha, te postanemo onakvim kakve nas je Bog od iskona izvorne stvorio. Ova jasnoća i ljepota dolazi do vrhunca kad Ivan kaže: „Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.“ Iz ovoga proizlazi praktično pravilo života: Svatko tko tvrdi da ljubi Boga, a mrzi braću i sestre kršćane, lažac je. Izravna dokučivost Boga je ne moguća. Nego se zajedništvo i gledanje povezuju s ljubavlju u Duhu koji je razliven u srcima našim. To je originalno stanje Djece Božje. Apostoli su u Isusu vidjeli Oca. To propovijedaju i svjedoče. Preko Isusa se ostvaruje zajedništvo s Bogom dok u svemu tom pomaže vjera u Krista, Sina Božjega i bratska ljubav. Antikristi nemaju niti jedno niti drugo, jer ljubav je Božja postala vidljiva u Kristu. Tako smo je upoznali, stoga, vršenje zapovijedi ljubavi i posjedovanje Duha Božjega omogućuje povezanost s Bogom i ostajanje u Bogu.

*********

Iv 11, 19-27: Najbolje to svjedoče u današnjem Evanđelju Isusove riječi o uskrsnuću. Naime, kad je Isus stigao blizu sela, Lazar je već četiri dana ležao u grobu, iako je Isus čuo za smrt Lazara,  namjerno je kasnio još dva dana. Svojim kašnjenjem povećava granicu smrti, jer prema židovskom shvaćanju duša traga još tri dana za tijelom. Četvrtog dana počinje nezaustavljivo raspadanje tijela. Lazar ne samo da je umro, nego je umrla i svaka nada života. Bilo bi normalo da je Isus došao prijatelju i odmah ga uskrisio, ali je bio potreban i odlučujući razgovor između Isusa i Marte koji daje tumačenje samog čuda uskrsnuća.
Pogledajmo riječi Marte: Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Marija je ostala u kući i ima povjerenje u „Gospodinov“ ozdraviteljski zahvat, pa čak i više od toga, kao što to nagoviješta nastavak: „Ali sad znam: Što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ Isusov je odgovor kratak: „Uskrsnut će brat tvoj.“ A Marta mu odgovori: „Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.“ Isus joj tada reče: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će. I tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“ A sada zaključimo: ovaj cijeli događaj, u stvari jest proslava Boga i njegova Sina. Isus je uskrsnuće i život. Ovo Isusovo čudo kao i sva ostala potvrđuju ono što Isus govori, potvrđuje njegovu ljubav. Stoga, Isus često pred svojim kritičarima govori: ako ne vjerujete mojim riječima, vjerujte djelima. Jasno, ni učenici, ni sestre nisu mogli shvatiti Isusovo ponašanje, ali je ishod za sve bio obnovljeno pouzdanje u njega.