Ne možete reći kako niste znali, sada znajte…..(13.tj.č.)
Ne možete reći kako niste znali, sada znajte…..(13.tj.č.)
**********
Post 22, 1-9: Kušnje nikada nisu dobro došle. Ako već dolaze, onda ih moramo dobro procijeniti od kuda i od koga dolaze. Abraham prolazi kroz mnoge kušnje. Bog ispunja sva obećanja i sve daje. Abrahama je odlučio učiniti „ocem svih vjernika“. Pa i kad je sve izgledalo nemoguće, on dobiva sina. Sa sinom dobiva obećanje da će od njega nastati veliki narod. Sva ranija Abrahamova iskustva s Bogom bila su u partnerskom savezu. A sada Bog traži da žrtvuje ono što je dobio na dar, a to je dijete. Bila je to najveća i posljednja kušnja. I na to je Abraham spreman. Pobijedio je iskušenje vjerujući onome tko daje život da može ponovno podići dječaka u život. Prizor je upadljivo potresan, baš onako kako je potresna drama razapinjanja i umiranja Božjeg sina na križu. Savez se nije slomio, kušnja je pobijeđena, a Abraham postaje praocem vjere. Žrtvu je prinosio na jednom od brežuljaka gdje danas leži Jeruzalem, vjerojatno brežuljak na kojem se nalazi Hram. Do toga mjesta Abrahamu je trebalo tri dana hoda (oko 80 km).
******
Mt 9, 1-8: Nakon grada Gadar u kojem je Isus ozdravio dvojicu opsjednutih, Isus preplovi jezero i stiže u svoj grad Kafarnaum. Presreli su ga ljudi s nosiljkom na kojem je ležao uzeti. Isus vidjevši njihovu vjeru, reče: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi .“ Ovo je nešto sasvim novo u Isusovom djelovanju. I ta novost izazvala je pismoznance koji su to gledali i čuli s čuđenjem: „Gle, ovaj huli!“ Da Isus nije to što je, on bi pred njima uzmakao, ali ne, on ne okoliša, još i dodaje: Ako niste znali, sada znajte: „Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe.“ Tek tada reče uzetom.“ Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući.“ Tako Isus ozdravlja cijelog čovjeka, i bolest duše, i bolest tijela. Poteškoća je za pismoznance što teologija Staroga zavjeta poznaje Božje milosrđe koje oprašta grijehe, ali tko je ovaj da ima vlast kao Bog, da na zemlji oprašta grijehe.Jedno je očevidno, čudo je uvijek znak da je Isus Bog. Zato ima pravo opraštati grijehe. Isti spasiteljski čin obuhvaća i dušu i tijelo. Tjelesno ozdravljenje znak je duhovnoga.