S dolskom Isusa Krista, otajstvo božanskog milosrđa doživljava svoju objavu u punini (12.tj. pet.)

***********

Post 17, 1.9-10. 15-22: Abram je dobrano ostario. Nomadski su narod i život se odvijao pod šatorom. I upravo u trenutku boravka u šatoru dobiva poruke da će Saraja, već starica i bez nade roditi sina. Za razliku od Jišmaela, bit će to sin obećanja, rođen naime ne snagom prirodnih zakona, već zahvatom Boga koji Saraji vraća mladenačku svježinu. Uz to za razliku od Jišmaela, on će biti baštinik velikih obećanja danih Abrahamu njegovi će potomci biti Božji narod. Čuvši to obećanje, Abraham se za trenutak pokoleba: „Neka tvojom milošću Jišmael poživi“. Kao da je želio reći: „Ne očekujem toliko, zadovoljan sam ako znam da ćeš blagoslovit Jišmaelovo potomstvo.
Ali Gospodin potvrdi svoje obećanje, pa Abraham i ovoga puta povjerova Gospodinu znajući da Bogu ništa nije nemoguće. Tom prilikom Bog promijeni Abramu i Saraji ime i tako označi početak novoga razdoblja njihova života, zbiljski ulazak u savez što će se produžiti na potomke preko Sarina sina Izaka. Znak će toga saveza biti urezan u tijelo svakoga muškića: to je obrezanje. Ta uredba koju je Bog htio da je obavlja Abraham i Božji narod Staroga zavjeta poprima značenje posvete Bogu već od prvih dana života, od osmog dana po rođenju. To je ujedno znak spremnosti da će dijete ostati vjerno savezu s Bogom te će tu obvezu prenositi sinovima koji se budu kasnije rodili. Rodit će se tako i Isus ‘sin Abrahamov’ te će i on primiti znak obrezanja. U njemu će Bog ostvariti svoja obećanja. Spasenje koje Isus donosi svim narodima čini suvišnim taj znak Staroga saveza.

**********

Mt 8, 1-4: S dolskom Isusa Krista, otajstvo božanskog milosrđa doživljava svoju objavu u punini. Iako je bilo teško shvatiti da Bog pripušta razorenje Jeruzalema i progonstvo svoga savezničkog naroda, sjetimo se da je Isus koji je ozdravio gubavca, plakao nad Jeruzalemom jer je prorekao njegovo drugo rušenje, ovaj put od Rimljana. Čudesno Božje djelo ozdravljenja, i čudesno proročanstvo o rušenju grada Jeruzalema, prožima snagu Božjeg djelovanja u njegovoj Riječi i djelovanju. Saveza se nije držalo, a Božji se zakon kršio. Sve se moralo vratiti na njegov početak i doživjeti milosrdnu dobrotu Božju.