Isus, a  i Pavao, produbljuju kršćanski život na krepostima: ljubavi, istinoljubivosti i iskrenosti  (11.tj.ut.)
***********

2 Kor 8, 1-9: U Pavlovim poslanicama gotovo uvijek naziremo ljubav, istinoljubivost i iskrenost. Tako u ovoj Poslanici piše s posebnim osjećajem potrebe otvorenosti i iskrenosti. Ono što je Pavao htio, to je i postigao. Obranio je apostolsku Radosnu vijest i službu. Raspoloženje Korinćana se neočekivano i gotovo iznenada mijenja. Pavlova ljubav prema njegovim Crkvama uvijek je vrlo zahtjevna i ne dopušta nikakav kompromis s poganskim svijetom. Bilo kakvi odnosi nekog trajnog suživota između idolopoklonika i kršćana nisu održivi. Ovakav Pavlov pristup otvorio je Korinćane i njegovo povjerenje u njih bilo je nagrađeno. Sada će se moći obnoviti ranije započeti projekt prikupljanja pomoći za siromašne u Jeruzalemu, gdje su mnogi i posao izgubili zbog obraćenja na kršćanstvo. Važnu ulogu u provedbi ovoga projekta ima Pavlov suradnik Tit. Važno je istaknuti da Pavao u provedbi praktične kršćanske darežljivosti ne zaboravlja ni duhovna načela, pa tako kaže: da je kršćanska darežljivost odgovor na dar što nam ga je Gospodin Isus pružio darivajući se nama. Pavao ovdje ne želi zaobići primjer makedonskih kršćana, koji su bili darežljivi unatoč svojem siromaštvu, kao i primjer samoga Krista koji „premda bogat, radi vas posta siromašan, da se svi njegovim siromaštvom obogatite.“ Pavao očito želi produbiti kršćanski život budeći odgovornost za cijelu Crkvu, a u isto vrijeme jača vezu između pokrštenih pogana i Židova.

Mt 5, 43-48: U istom duhu Isus nastavlja upotpunjavati Objavu u svim segmentima ljudskog života. Tako kaže: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, i molite za one koji vam čine zlo…“ Ovdje je riječ o zlu kojim čovjek oštećuje samog sebe: Zabranjeno je opirati mu se osvetnički, uzvraćajući zlo za zlo. Isus ne zabranjuje dostojno se opirati nepravednim napadima, niti boriti se protiv zla u svijetu. Opraštanje se podrazumijeva u okolnostima što je prirodno prihvatljivo i normalno. To unosi mir s Bogom i s ljudima. Drugačije nije moguće biti savršen, na što je pozvan svaki Kristov učenik. Ljubav se mora protezati na sve ljude. Uvijek moramo naglasiti da je ovakav Kristov pristup ljubavi prema bližnjemu, Pavao oživotvorio u svojim Crkvama (kršćanskim zajednicama).