Providnost Božja je svakidašnja i posvudašnja, ali i kozmička (IX.tj.k.g.sr)

************

Tob 3, 1-11.24-25: U prethodnom poglavlju smo čuli za nesreću koja se dogodila Tobitu. Ni tu nije kraj, nesreća se pretvorila u tragediju. Tobit obolje na oči i uskoro oslijepi. Kako to redovito i biva Tobit osim nesreće mora podnositi ruganja svojih susjeda, pa čak i žene Ane. U tjeskobi podiže svoju molitvu Bogu moleći ga da ga, ili izbavi iz kušnje, ili da mu udijeli smrt. No, Tobit sve mirno podnosi u uvjerenju da mu je kraj blizu, pozva sina Tobiju da mu izloži svoje posljednje želje. Tobija neka poštuje svoju majku, neka dijeli milostinju siromašnima, neka ostane vjeran Bogu Abrahamovu, Izakovu i Jakovljevu. Zatim Tobit otkrije sinu da je pohranio deset talenata u Gabaeli iz Raguesa u Mediji. Budući da su se našli u potrebi, dobro je da Tobija krene u Rages i donese taj novac. Put od Ninive, asirske prijestolnice, do Babilona nije ni lak ni siguran. Tobija stoga potraži osobu koja bi ga vodila. U tom se trenutku pojavljuje anđeo Rafael: Jahve je odlučio utješiti Tobita te šalje anđela u susret Tobiji. Tobija u mladiću vidi Izraelca puna poštovanja i vješta te ga izabire za suputnika. Tako oni napokon odlaze. Tu je i kućni pas koji ide za dvojicom mladića, Ana plače, Tobit blagoslivlja sina. Pod Jahvinim okriljem put ih vodi u pravom smjeru. Stižu do obale rijeke Tigrisa. Tobija se približi rijeci opere noge. Iznenada je iskočila i velika riba. Tobija uplašen htjede pobjeći, ali mu anđeo reče da se ne plaši. Naprotiv mora rasporiti ribu: njezina je iznutrica potrebna za Tobitovo ozdravljenje. Nakon obroka nastave put. Na putu za Rages, blizu današnjeg Teherana, gdje su živjeli mnogi Izraelci kao židovska zajednica u progonstvu, a među njima je i neki Raguel iz naftalijeva plemena, Tobitov rođak. Rafale, predloži stanku i odmor da se ostvari i Božji naum, Tobija mora susresti osobu Saru i uzeti je sebi za ženu. Sara je imala problema sa sedmoricom zaručnika, i ovaj put Bog rješava ucviljene.

**********

Mk 12, 18-27: Opet su Isusu, u Jeruzalemu, za petama. Ovaj put mudri saduceji koji slijedeći grčku mudrost niječu uskrsnuće tijela. Isus i ovdje koristi trenutak za Objavu važnih Istina za čovjeka i svijet koji ga okružuje. U godini dva u Drugoj Petrovoj imamo priliku čuti navještaj „nove zemlje i novog neba“, što je svakako proizašlo iz mnogih Isusovi Objava o stvorenom svijetu pa tako i o čovjeku. Knjiga Otkrivenja, pogotovo snažno govori o preobrazbi svijeta kad kaže: „ I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer prijašnje sve uminu“. I ovakva jasna tvrdnja Ivana apostola, proizlazi iz Isusova stava kad govori da svijet o njegovom drugom dolasku ide u potpuni preobražaj, pa je tako i brak kao Božja ustanova, viđen u sasvim novom preobraženom životu u kojem je ljubav glavni čimbenik. Bog je sam Mojsiju rekao: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev. Nije on Bog mrtvih nego živih. Gospodo saduceji, vi se uveliko varate i u velikoj ste zabludi, poručuje Isus.