Pavao odiše mirnom vjerom i čistom savješću, jer je dao sve od sebe, pa i sebe (7.vaz.ut.)

*********

Dj 20,17-27: Poslije tri godine Pavao je odlučio ostaviti Efez da posjeti kršćane u Makedoniji i Grčkoj prije negoli se još jedanput ne vrati u Jeruzalem. Predosjećao je da se približava posljednja postaja njegova života i misijskog djelovanja. O tome nam govori događaj u Miletu. Prije odlaska iz toga grada za Jeruzalem, dozvao je starješine Crkve u Efezu i održao dugačak oproštajni govor, poput neke oporuke pune ganuća i vjere. On u svom govoru pred starješinama govori da ga Duh zove da ide u Jeruzalem jer je završio jedno svoje važno razdoblje. Ako preživi progone u Jeruzalemu, nada se krenuti prema Rimu i Španjolskoj. Pavlov govor odiše mirnom vjerom i čistom savješću, jer kako kaže, dao sam sve od sebe. Njegov život bio je kao otvorena knjiga jer je živio, propovijedao i zarađivao za život na način koji je svima bio očit. Ali život ne vrijedi u mojim očima toliko da o njemu zborim. Držim da ništa korisno nisam propustio navijesti vam i naučiti vas , javno i po kućama. Iako je vidio neizvjesnu budućnost, izuzetno unosi umirujuću unutarnju snagu. Premda zna da ga čekaju u Jeruzalemu okovi i Efežane više neće vidjeti, savršeno ostaje miran.

**********

Iv 17, 1-11a: Isus, obznanjuje u svojoj velkosvećeničkoj molitvi da je dovršio svoje djelo koje mu je povjereno. Sve što mu je Otac povjerio dovršeno je: „A sada ti, Oče proslavi mene kod sebe… Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali“. Ako znamo da je u Starom zavjetu Objava bila vezana uz Mojsijev Zakon, sada moramo obratiti pažnju, da Objava ljudima dolazi po Kristu. Krist je bio poslan da objavljuje Očevo ‘ ime’, to jest osobu. A očeva je vlastitost da ljubi, pa on dokazuje svoju ljubav predajući za nas svoga jedinog sina. Stoga se Isus posvećuje darujući se Ocu, da bude jedno s njime, i ljudima, kao savršena objava. Stoga Isus traži da njegovi učenici žive u Božjoj istini, posvećeni vjerom u Oca kojega im je on objavio.
Kao što vidimo, i Pavao, i Isus, s jakom unutarnjom snagom i čistom savješću otklanjaju strah pred neizvjesnom budućnošću. Krist odlazi na križ, a Pavao u okove. Proslava njihova života neće izostati.