Crkva postaje  vidljivo Otajstvo Božje, u prostoru i vremenu u kojem se vidi odsjaj Božje slave (3.vaz. sub.)

*********

Dj 9,31-42: Nakon smrti đakona Stjepana, prvog progona kršćana i Pavlova obraćenja, kršćani su jedno vrijeme živjeli u miru. Period mira omogućio je apostolu Petru posjetiti kršćanske zajednice. Petar se kreće uz obalu Sredozemnog mora. Tako je stigao u Lidu, 40 kilometara od Jeruzalema i 15 kilometara od mora, gdje susreće nekog kršćanina imenom Eneja. Osam godina ležao je uzet u postelji. Petar mu govori: „Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!“ Snaga Uskrslog Krista ozdravila je uzetoga. Svi koji su to vidjeli obratili su se Kristu. Nije prošlo mnogo vremena iz Jope (Jafa – morska luka) stižu dva čovjeka s viješću da je umrla kršćanka Tabita. Bila je nadaleko poznata po djelima ljubavi i milosrđa. Oni zamole Petra za pomoć, i apostol pođe s njima. Stigavši u Jopu, Petra je dočekao potresan trenutak. Pokojnica je ležala mrtva. Mnoštvo svijeta trudi se Petru izložiti lijepa djela koja su ostala iza pokojnice. Petar je zamolio da ostane sam uz pokojnicu. Kleknuo je i pomolio se, a zatim zapovjedio mrtvom tijelu: „Tabita, ustani!“ Ona je otvorila oči, pogledala Petra i sjela na krevet. Opet veliko divljenje snazi koju Petar ima od Uskrslog. To će Petra, kao apostola i poglavara Kristove Crkve, učvrstiti u daljnjim njegovim koracima. Uskoro će otvoriti vrata Crkve poganima. Doživjet će i prvo obraćenje iz poganstva. Tim djelom, Petar prevladava granice nacije i židovske vjere.
*********
Iv 6,60-69: U završetku Isusova govora o ‘Kruhu života’ istakli smo, da te Isusove riječi o ‘Nebeskom kruhu’ očituju božansku zbilju i shvatljiva je jedino po daru Duha, a ona je izvor života za čovjeka. On je onaj koji daje život iz svoga Duha, a to je Duh proslavljenog tijela. Isus neuobičajeno na ovu temu dugo govori. Riječi iz govora nadilaze domet ljudske naravi. Mnogi mrmljaju i odlaze od Isusa. Otajstvo ‘Nebeskog kruha’ može se razumjeti samo ako imaš Kristova Duha. Zato Isus pita apostole: „Da možda i vi ne kanite otići?“ Petar ide s jasnim stavom: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ Petar je razumio Gospodina, a Gospodin razumije njega. Zato Gospodin, riječi Petrove, prati čudesima.