• Napisao/la Župnik Matija

Treća nedjelja korizme 2023. –a

Povijest izabranog naroda kroz mnoga stoljeća i tisućljeća sliči povijesti života jednoga kršćanina kojega često prate neuspjesi i razočaranja. Postoji opasnost da se tada na mala vrata uvlači sumnja te počnemo očajavati i sumnjati u Boga tražeći drugdje smisao svoga života. (misal)

Knjiga Izlaska govori o takvom jednom iskušenju, u kojem narod pritišće Mojsija s optužbom:
„Žeđom želiš pomoriti nas, našu djecu i našu stoku.“
Žele ga kamenovati.
A što Mojsije radi? On udara štapom po stijeni.

Mojsije je slika Isusa Krista i njega su željeli kamenovati, ali Isus je „stijena-pećina iz koje potiče živa voda“ koja ne samo da utažuje žeđ, nego daje i vječni izvor života.

Stoljećima kasnije prorok Danijelizriče divnu molitvu:
„ Gospodine moj… koji čuvaš Savez, sklopljen s našim Praocima, i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje, a mi se odmetnusmo i udaljismo od zapovijedi tvojih…
U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu!“ (Dn 9)

Iz Isusova govora farizejima i pismoznancima iščitava se još teža situacija.
Evo tih riječi:

“Činite i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima, jer govore a ne čine“ (Mt 23)

„Govore a ne čine“ – Mi bi danas rekli: oni lažu i Bogu i narodu. Ili, dodijali su i Bogu i narodu.

Težak je za Boga i za narod hladni legalizam, jer i Bog i narod traže srce i ljubav.

Zato im je Izaija još davno prije govorio:
„Operite se, očistite, uklonite mi s očiju djela opaka.. učite se dobro činiti, pravdu tražite.“ (Iz 1)

„Govore a ne čine“

Ovo su strašne riječi, riječi koje izazivaju skidanje glave, kako su to govorili proroku Jeremiji:
„Hajde da se urotimo protiv Jeremije…. udarimo ga njegovim jezikom.“ (Jr 18)

Prorokova sudbina vrlo je slična Isusovoj, vrebali su ga u svakoj njegovoj riječi.

Zato je i rekao vrlo opasne riječi: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i srce svoje od Gospodina odvraća.“ (Jr 17)

Očito je duša izgubila odvažnost da se bori te je postala plijenom napasti i strasti.

Takav čovjek je kao besplodna drača u pustinji, on gubi dane. A to prokletstvo je posljedica grijeha.

Ljudsko srce je podmuklo, podmuklije od svega drugoga i jedva popravljivo, tko da ga pronikne osim Gospoda.

Najočitiji primjer su Jakovljevi sinovikoji žele ubiti svoga brata Josipa. Prodaju ga za dvadeset srebrnjaka. Zaista je Josip, kao mnogi drugi biblijski likovi, slika Krista patnika.

Lik Josipa kao i mnogi drugi pomažu dublje shvatiti otajstvo Krista i svu dubinu ljudske zloće i imaju samo jedan cilj, doći na put spasonosnog obraćenja. (Post 37)

Što sve može učiniti, oholost, zavist, pohlepa i mržnja vidno je kod primjera prodaje Josipa u Egipat.

Nije slučajno Isus ispričao prispodobu o zlim vinogradarima, koji pobiše u više navrata sluge Gospodara, a na kraju ubiše i sina baštinika.

Ovo govori Isus, i time svjedoči smrt svih Proroka, a proriče i svoju smrt i smrt mnogih koji će njega slijediti.

Ovdje je vinograd u značenju Kraljevstva Božjega.
Što sve mogu učiniti strasti otvrdnutog srca i odbačene Božje milosti.

Krasno im je rekao: „Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.“ (Mt 21)

Razumjeli su to dobro farizeji i saduceji. Isus cilja na njih, za to im govori: „Kraljevstvo će se Božje oduzeti od vas i dat će se narodu koji donosi njegove plodove.“ (Mt 21,43)

Ako je Jeremija rekao:
„Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka“ imao je pravo, jer iz mnoštva primjera vidimo kakvo je stanje odnosa koji su iznudili potrebu da izgovori i divnu poruku:

„Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje“(Jr 17,7)

On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica, što u svoje vrijeme plod donosi….

Veliko ohrabrenje daje prorok Mihej (Mih 7) u svojoj molitvi:
„Satri naše opačine, baci na dno sve grijehe naše!“
Nije ih dovoljno satrti, nego zakopati na dno mora.

S razlogom je Isus ispričao prispodobu o Izgubljenom sinu i Milosrdnom Ocu, Ocu koji oprašta onomu koji oprost traži.

Život izgubljenog sina je život moj i tvoj, je život i povijest Crkve, povijest našega lutanja.

To nas uvijek živo opominje da se obratimo Ocu koji čeka svoje ljubljeno dijete.

Lijepo je to rekao sv. Ivan Evanđelista:
„Pazite, koliku nam je veliku ljubav Otac iskazao da se zovemo djeca Božja! A to i jesmo“ (1 Iv 3,1)

U današnjem Ivanovom Evanđelju Isus govori Samarijanki:
„Kad bi znala dar Božji, i tko je onaj koji ti veli: Daj mi piti – ti bi u njega zaiskala, i on bi ti dao vode žive… i taj neće ožednjeti nikada jer u njemu postoji izvor koji teče u život vječni.“

Kako, kako je to moguće?
Bilo je to pitanje obične žene, Samarijanke.

Iz daljnje diskusije vidi se da je Isus Samarijanki, nakon što joj je otkrio njezin život, otkrio je i svoju mesijansku službu.

I ona mu vjeruje i traži živu vodu.

Evo kako, odgovor dalje nama kršćanima, sv. Pavao:
„Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje“ (Rim 5)

Nema više dileme: Je li Gospodin među nama ili nije, to je mučilo Mojsijev narod.
Pavao kaže:
„Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.“ Nije pitanje: je li Isus među nama ili nije, nego Isus je u nama. Amen
Župnik